Franjevačka zajednica

 

 

 

 

 

SVJETOVNI INSTITUT:
Mala franjevačka obitelj

Svjetovni instituti su laički stalež Bogu posvećenog života u svijetu. Njihove početke naziremo još koncem 19. stoljeća, a procvat su doživjeli u 20. stoljeću. Danas u svijetu postoji nekoliko stotina muških i ženskih svjetovnih instituta različitih karizmi.

Od Crkve su službeno priznati 2. veljače 1947. godine apostolskom konstitucijom “Provida Mater Ecclesia“ pape Pija XII. Motu proprio “Primo feliciter“ pobliže definira specifičnost posvećene svjetovnosti, a uputa “Cum Sanctissimus“ tumači primjenu oba dokumenta. 1983. godine svjetovni instituti nalaze svoje mjesto i u novom Zakoniku Katoličke crkve. Upravo ove godine, na Dan posvećenog života 2. veljače, navršilo se 60 godina od službenog priznanja ovog oblika posvete Bogu.

Sveti Otac Ivan Pavao II. je na svetkovinu Gospodinova Navještenja 1996. godine izdao posinodalnu apostolsku pobudnicu “Vita Consecrata“, u kojoj ovim riječima tumači svjetovne institute u Crkvi:

Svjetovni instituti su “ustanove čiji članovi kane živjeti posvećenje Bogu u svijetu po zavjetovanju evanđeoskih savjeta u vremenitim strukturama, kako bi tako bili kvasac mudrosti i svjedoci milosti u kulturnom, gospodarskom i političkom životu. Kroz za njih svojstvenu sintezu svjetovnosti i posvećenja oni kane unijeti u društvo nove sile Kristova kraljevstva, nastojeći iznutra preobraziti svijet snagom Blaženstava. Na taj način, dok ih posvemašnja pripadnost Bogu čini potpuno posvećenima njihovoj službi, njihovo djelovanje u normalnim laičkim uvjetima pridonosi, pod djelovanjem Duha, evanđeoskom oživljavanju svjetovne zbilje. Svjetovne ustanove tako pridonose, prema posebnoj naravi svake od njih, prodornoj nazočnosti Crkve u društvu.“ (Vita Consecrata br. 10)

Povijesni pregled

'Mala franjevačka obitelj' je ženski svjetovni institut, papinskog prava. Nastao je u Bresciji, u Italiji, godine 1929. Utemeljio ga je sluga Božji p. Ireneo Mazzotti OFM,, zajedno sa sestrom Vincenzom Stroppa. Odatle se Institut brzo širi po Italiji. Brojne sestre su sveto živjele svoje zvanje, a među njima posebno mjesto zauzima službenica Božja s. Antonietta Lesino. S vremenom 'Mala franjevačka obitelj' prelazi granice Italije. Danas Institut ima oko 700 svojih članica raspršenih po Europi (Italija, Austrija, Hrvatska, Slovenija, Belgija, Francuska, Španjolska, Portugal i Malta) te u Latinskoj i Srednjoj Americi (Brazil, Čile, Gvatemala, Paragvaj i Meksiko) te u Kanadi.

Počeci 'Male franjevačke obitelji' u Hrvatskoj i Sloveniji sežu u 1958. godinu. U župi sv. Nikole biskupa u Rijeci djelovao je p. Krsto Marinov, franjevac Provincije sv. Jeronima iz Zadra. Bio je gorljivi pastoralni djelatnik i apostol među mladima, usprkos teškim komunističkim vremenima. Mlade je odgajao u duhu crkvenosti i podizao njihov pogled prema visokim kršćanskim idealima. Upućivao ih je u vrednote kršćanskog očinstva i majčinstva, te duhovnog očinstva i majčinstva u staležu posvete Bogu.

U takvom ozračju odgajale su se i prve sestre koje su se oduševile za posvetu Bogu. Htjele su svoj život potpuno posvetiti Bogu, ali ne u redovništvu. Tražeći Božje rasvjetljenje, ustrajno su molile zajedno sa svojim duhovnikom p. Krstom. Po nadahnuću Duha Svetoga p. Krsto u župi osniva Treći Red. Unutar Trećeg Reda, u potpunoj tajnosti, uz blagoslov mjesnog ordinarija i svoga provincijala, ustanovio je udrugu “Zaručnice siromašnog Krista“. Sestre su zajedno s ostalim trećorecima djelovale u pastoralu župe i trudile se oko osobnoga duhovnog života i teološke formacije. Njihovo djelovanje je bilo franjevački jednostavno, radosno, zanosno, a napajalo se na koljenima pred euharistijskim Kristom. Svoj život, zalaganje i osobe s kojima su apostolski radile povjeravale su brizi Blažene Djevice Marije i osjećale su njezinu trajnu pomoć i zaštitu.

Na ovaj način sestre su živjele svoju posvetu i Udruga je od 1958. do 1966. godine narasla na broj od 12 sestara. Božjom providnošću i posredstvom p. Berarda Barčića OFM, generalnog definitora Reda Male braće u Rimu, 1966. godine sestre doznaju za postojanje svjetovnog instituta “Piccola Famiglia Francescana“ u Italiji. Upoznavši karizmu tog Instituta, ustanovljena je potpuna identičnost duhovnosti i načina života. Na veliku radost svih, dvije identične obitelji, koje je Bog podigao u dva različita naroda, 23. listopada 1966. godine u Rijeci, u župi sv. Nikole biskupa sjedinile su se u jedno.

Danas ta zajednica broji 25 sestara, od kojih 22 žive u Hrvatskoj (Rijeka, Pazin, Zagreb, Ilok i Split), a 3 sestre u Sloveniji (Ljubljana i Tolmin). Sve zajedno sačinjavaju jednu Regiju sa sjedištem u Rijeci.

Glavne oznake Male franjevačke obitelji

Ljubav, poniznost, savršena radost i mrtvljenje trebaju resiti sestre Instituta. Utemeljitelji, p. Ireneo Mazzotti kao i p. Krsto Marinov, neumorno su poticali sestre na trajni rast u navedenim krepostima.

Mala franjevačka obitelj: MALA, kćeri moje, jer vas poniznost mora držati malenima da postanete dostojne kraljevstva nebeskoga; FRANJEVAČKA, jer poniznost i sestrinska ljubav ujedinjene sa siromaštvom tvore značajnu oznaku našega Serafskog Oca Svetog Franje; OBITELJ, jer morate učiniti da među vama kraljuje prava istinska sestrinska ljubav (Iz pouka Utemeljitelja: “Vogliatevi bene“, str. 265).

Narav i svrha Male franjevačke obitelji

Pravilo života sestara Male franjevačke obitelji jest: “Opsluživati Evanđelje Gospodina našega Isusa Krista po primjeru sv. Franje živeći u poslušnosti, siromaštvu i čistoći, prema smjernicama Konstitucija“ (Konstitucije, čl. 2).

Mala franjevačka obitelj stavlja sebi za zadaću sljedeće svrhe: posvemašnje posvećenje svojih članica Bogu, da teže za savršenom ljubavi posvemašnjim zavjetovanjem evanđeoskih savjeta u svijetu; suobličenje Kristu prema načelima franjevačke duhovnosti; postojano i velikodušno služenje Crkvi, punim svjedočenjem života, opslužujući zavjete, te kršćanskim oživljavanjem i usmjeravanjem zemaljskih stvarnosti, da bi učvrstile i proširile Kristovo kraljevstvo na svim krajevima Zemlje; proširenje franjevačkog duha u svijetu; aktivno sudjelovanje, osobito molitvom i žrtvom u posvećenju svećenika, posvećenih osoba i svih članova triju franjevačkih redova“ (Konstitucije, čl. 3).

Sestre Male franjevačke obitelji žive usred svijeta, ne nose uniformu ni bilo koji drugi vanjski znak koji bi ih izdvajao iz njihove sredine. Odijevaju se kao i njihovi suvremenici srednjega društvenog sloja, uredno, dostojanstveno, ali skromno - franjevački. Uzdržavaju se vlastitim radom u onom zanimanju za koje su se osposobile. ako bi mogle bolje svjedočiti vjeru u svojoj sredini, neprimjetno, neuočljivo, ali stvarno, kao kvasac u tijestu, sestre čuvaju diskreciju o svojoj pripadnosti Institutu, te bez potrebe ne očituju svoja imena u javnosti.

Zavjeti

Zavjet čistoće - “Treba cijeniti kao izvanredan dar milosti čistoću ´radi Kraljevstva nebeskoga´ (Mt 19,12). Ona na poseban način oslobađa čovjekovo srce, da se rasplamsa većom ljubavlju prema Bogu i svim ljudima. Zato je ona osobiti znak nebeskih dobara...“ (P.C., 12). “Sa zavjetom čistoće sestra se obvezuje da će živjeti ´s novog i posebnog naslova´ (L.G. 44) u savršenoj čistoći srca i tijela te preuzima obvezu da neće sklapati ženidbu. Na taj način teži da se očuva vjerna ljubavi Božjoj, te da ostane slobodna da se može velikodušno darivati braći i biti proročki znak kraljevstva Božjega u svijetu“ (Konstitucije, čl. 9).

Zavjet siromaštva - “Siromaštvo se ima shvatiti kao sloboda od tereta i sputavanja što ga bogatstvo nameće onome koji ga traži i posjeduje radi njega samoga; ima se shvatiti kao ljubazno i praktično zanimanje za siromahe, nevoljnike, gladne kojih u svijetu ima još nepregledno mnoštvo...“ (Iz govora pape Pavla VI. Plenarnom vijeću OFM, 20. 11. 1974.). “Sa zavjetom siromaštva sestra se obvezuje da će se upriličivati Kristu u ljubavi prema siromaštvu i postaviti svoje nade u nebeska dobra, kako bi postala što slobodnija i raspoloživija za služenje braći; i sačuvavši vlasništvo i upravljanje novcem, kao i drugim materijalnim dobrima koje posjeduje, obvezuje se da će se njima služiti ovisno i ograničeno, u skladu sa Konstitucijama i Direktorijem“ (Konstitucije, čl. 13).

Zavjet poslušnosti - “Krist... se ponizi... postavši poslušan do smrti, do smrti na križu“ (Fil 2,8)... Neka imaju na umu da su se radi Boga odrekli vlastite volje“ (Franjevački izvori, 101). “Sa zavjetom posluha sestra se obvezuje da će se upriličavati Kristu poslušnome nastojeći da čitav njezin život bude ´žrtva živa, sveta i ugodna Bogu´ (Rim 12,1) i neka nastoji slušati u duhu vjere - aktivno i odgovorno - svoje poglavare prema propisima Konstitucija“ (Konstitucije, čl. 15).

Duhovni život

“Duša posvećena Bogu vrijedi onoliko koliko vrijedi njezina molitva“, često je isticao sestrama utemeljitelj p. Ireneo Mazzotti. Sestra Male franjevačke obitelji pozvana je živjeti intimno sjedinjenje s Bogom, u ćeliji vlastite duše, usred svijeta - koji postaje njezin “samostan“. U tom “samostanu“ sestra gaji snažni život pobožnosti u jedinstvu s Kristom i Crkvom nadahnjujući se na vrelima kršćanske i franjevačke duhovnosti.

U rastu duhovnog života pomaže joj duhovni vođa i njezina zajednica koju ne ujedinjuju kućni zidovi nego istinska sestrinska ljubav. Zato se zajednica okuplja na česte susrete obiteljske i formativne naravi, na mjesečne duhovne obnove, godišnje duhovne vježbe, hodočašća...

Odgoj

U svijetu koji je mjesto Božjeg prebivanja, u stvorenom i otkupljenom svijetu, zajedno sa svim kršćanima sestra je izložena djelovanju “duha svijeta” o kome piše sv. Ivan u 17. poglavlju svog Evanđelja. Tom “duhu svijeta“ sestra se odupire nastojanjem oko trajnog obraćenja. Zato svjetovni instituti pridaju izuzetnu važnost molitvi, duhovnom životu i odgoju sestara.

Nakon pripreme i primanja u Institut sestra se tri godine priprema na posvetu. Daljnjih šest godina se priprema na konačno uključenje u Institut, a potom slijedi hod trajne formacije, koji obuhvaća čitavi život sestre. Odgoj sestara povjeren je centralnoj predsjednici sa njezinim vijećem, te regionalnoj predsjednici i glavnoj sestri sa njihovim vijećima.

Duhovna asistencija

Mala franjevačka obitelj je od samih početaka tijesno povezana s Redom Male Braće. S tim Redom održava sve one duhovne i moralne veze koje joj dopušta položaj svjetovnog instituta. Duhovni asistenti zajedno s odgovornima u Institutu i s njihovim vijećima, u čijem radu i sami sudjeluju, surađuju u odgoju sestara i bdiju nad življenjem vjernosti karizmi u Institutu.

Apostolat

Prema Konstitucijama sestra, snagom svoga krštenja i svoje posvete u svijetu, dužna je uvijek i svugdje promicati dobro oko sebe. Čitav njezin život, uz poticaj ljubavi, mora se pretvoriti u apostolat i sva njezina apostolska djelatnost mora biti prožeta evanđeoskim duhom i vjerna smjernicama Crkve.

Stoga je sestra pozvana: marljivo i stručno vršiti svoj posao (svoje zanimanje) u duhu vjere i služenja; promicati i podržavati zdrave kulturne, društvene i rekreativne pothvate; širiti franjevački duh primjerom i djelom; podržavati pothvate i djela koja promiče Franjevački Red, osobito na polju apostolata duhovnih zvanja i misija; velikodušno surađivati, prema svojim mogućnostima, u pastoralu mjesne Crkve; žrtvovati se za djela milosrđa, tjelesna i duhovna, posebno u odnosu prema siromasima i bolesnicima...

Od samih početaka u Institutu je trajno prisutna molitva i žrtva za posvećenje svećenika i Bogu posvećenih osoba. Za razliku od redovničkih zajednica, koje se bave određenom vrstom apostolata, svjetovni instituti su pozvani na svestrani apostolat, svugdje i u svako doba.

Sestre hrvatske Regije se već dugi niz godina bave specifičnim apostolatom, a to je okupljanje djevojaka raznih uzrasta na duhovne obnove i duhovne vježbe. U posljednje vrijeme su usmjerene na maturantice, studentice i radnice koje su pred životnim odlukama i izražavaju potrebu za mjesečnim duhovnim susretima u ovoj vrevi života. Duhovni dio susreta, koji se sastoji od predavanja, sakramenta pokore, sv. mise i euharistijskog klanjanja povjeravaju se svećeniku franjevcu, a sestre animiraju susret.

Svaka od sestara je neizmjerno zahvalna Bogu za dar poziva. Uz njegovu pomoć žele nastaviti radosno se suobličavati Kristu i svijetu donositi evanđeosku radost i nadu za kojom toliko čezne.

Kontakt adresa:
Svjetovni institut Mala franjevačka obitelj
Petra Zrinskog 11
51000 RIJEKA
Tel/fax: 051 432 707
E-mail :
i.fabris@inet.hr

pripremile: sestre Male franjevačke obitelji iz Rijeke
uređuje: Francisko Pavljuk,
e-mail: franciskopavljuk@net.hr

 

 

 

 

Tumačenje Pravila FSR-a (7.)

(Usp. isto, str. 54-56)

 

Čl. 5

Neka, zato, franjevački svjetovnjaci traže živu i djelotvornu Kristovu osobu u braći, u Svetom pismu, u Crkvi i u liturgijskim činima. Vjera sv. Franje, koja mu je nadahnula ove riječi: «Od sama Svevišnjega Sina Božjega ništa ne vidim tjelesnim očima u ovom svijetu osim njegova presvetog Tijela i predragocjene Krvi» - neka im to bude nadahnuće i putokaz u njihovu euharistijskom životu.

 

Živa i djelotvorna Kristova osoba

 

Sv. Franjo je posvuda vidio Isusa Krista: u drveću , u cvijeću, čak i u crvima, u vodi, u stijenama...sjetimo se njegove «Pjesme stvorova»

Povrh svega, a to je i prirodno, sv. Franjo je vidio Isusa Krista u braći ljudima, u Svetom pismu i u liturgiji.

Evanđelje, (Mt 25,3-46), nas opominje da ćemo biti suđeni upravo po tome kako smo gledali na braću i kako smo postupali s njima. Odnosno, ponajprije po tome kakav je bio odnos između muža i žene, zatim odnos roditelja prema djeci i djece prema roditeljima, pa sve do odnosa prema najnepoznatijem čovjeku, o čemu nam govori i zgoda o dobrom Samaritancu, koji je pomogao nepoznatom čovjeku koji je bio u nevolji i našao se na njegovom putu.

Isus nije otpisao ni zločinca na križu...sv. Franjo je uspio, prema legendi, ukrotiti «vuka»

 

Vjera sv. Franje

 

Vidjeti Isusa Krista u siromahu, nepoznatom, pa i u nekom grešniku – zaista zahtjeva veliku vjeru. Potreban je veliki napor npr. da bi mogli vidjeti Kristovo lice u jednom «zločincu».

Ali i onda kad nam Bog postavlja teški cilj, ipak, trebamo nastojati da nam taj cilj, upravo zato jer ga Bog postavlja, bude mjera i pravilo našeg ponašanja, našeg vladanja. Poteškoće nisu ni sv. Franju spriječile da slijedi Krista.

Drugi vatikanski sabor kaže: «Samo svjetlom vjere i razmatranjem Božje riječi moći će uvijek i posvuda razaznati Boga u kojem ’živimo, mičemo se i jesmo’ (Dj 17,28)...vidjeti Krista u svim ljudima...» (AA 4,3.)

Na taj način slijedimo Krista i sv. Franju, postajemo savršeniji kršćani. To je ona Abrahamova vjera, velika vjera koju je imao i sv. Franjo pa je mogao u svojoj Oporuci napisati riječi koje su citirane i u našem čl. 5 o kojem govorimo:

«Od sama Svevišnjega Sina Božjega ništa ne vidim tjelesnim očima u ovom svijetu osim njegova presvetog Tijela i predragocjene Krvi.»

Dakle, sv. Franjo je očima vjere vidio Krista po svuda, a tjelesnim očima samo u euharistiji. Tu se govori o otajstvu Euharistije. (Ova je godina, godina Euharistije, i o njoj će biti još govora, posebno u čl. 8.) Ovdje se govor o Euharistiji odnosi na to da se vjera u Isusa Krista, Sina Božjega, i promatranje njegove žive i djelotvotne osobe u braći ljudima, mora usredotočiti i sjediniti u Euharistiji.

Drugim riječima, možemo reći da se Crkva stvara po euharistiji i ostvaruje u punini po zajednici koja slavi to veliko Otajstvo. Mnoga zrnca, Krist u euharistiji, sjedinjuje u jedan Kruh koji se opet djeli svima. Po euharistijskoj tajni mnogi postaju jedno s Kristom koji živi i djeluje u svima.

Možda se pojednostavnjeno može reći da našu vjeru, koja je dar, trebamo pretočiti u djela, u život, koji su također dar, i taj dar života u zahvalnosti trebamo prikazati Bogu.

 

 

Kalendar događanja Mjesnog bratstva FSR-a Krnjevo – Rijeka

Od IV – VI mjeseca 2005. godine

GODINA EUHARISTIJE

 

 

TRAVANJ

 

4.04.2005.   – Bolesnička grupa i Vijeće bratstva u 20 sati

10.04.2005. – Mjesečni susret u 17 sati

17.04.2005. – Župni Susret bolesnika u 16 sati

28.04.2005. – Klanjanje, vodi FSZ-a

29.04.2005. – Sastanak Vijeća mjesnog bratstva u 19,30

 

SVIBANJ

 

8.05.2005.   – Izbori u mjesnom bratstvu FSZ-e u 17 sati (Majčin dan)

21.05.2005. – Krizma u 10,30 sati

29.05.2005. – Prva pričest u 10,30 sati

 

LIPANJ

 

4.06.2005.   – Hodočašće Područnog bratstva FSZ-e u Ludbreg

18.06.2005. – Izlet Župnog zbora i Tavelića

 

 

Tumačenje Pravila FSR-a (6.)

(Usp. isto, str. 50-54)

 

Do sada smo razmatrali I. Poglavlje Pravila koje govori o velikoj franjevačkoj obitelji i FSR-u. Nastavljamo s II. Poglavljem u kojem se govori o Načinu života, tj. kako se trebaju vladati pripadnici FSR-a.

Sad ćemo pročitati čl. 4 o kojem ćemo govoriti.

 

Čl. 4

Ovo je pravilo i život franjevačkih svjetovnjaka: opsluživati Evanđelje Gospodina našega Isusa Krista po primjeru sv. Franje Asiškog, koji je Krista učinio nadahniteljem i središtem svoga života u odnosu prema Bogu i ljudima.

Krist, dar Očeve ljubavi, put je koji nas vodi k Ocu, istina u koju nas uvodi Duh Sveti, i život radi kojeg je došao da nam ga dade u izobilju.

Neka, k tome, franjevački svjetovnjaci nastoje često čitati Evanđelje; unoseći Evanđelje u život, i život u Evanđelje.

 

Sv.Franjo u svojoj Oporuci kaže: «Sam Svevišnji mi je objavio da moram živjeti po svetom Evanđelju.» (vidi: Oporuka sv. Franje, 17). Taj duh je sv. Franjo htio dati cijeloj franjevačkoj obitelji, i stoga, istim riječima počinju i Pravila Prvog i Drugog reda, (...opsluživati Evanđelje...)

To znači, svoje misli, djela i vladanje trebamo prosuđivati prema tome koliko su u skladu s Evanđeljem, odnosno, koliko su u skladu –  sa Isusovim mislima, djelima i vladanjem. Istodobno, to je cilj koji je utisnut u bit franjevačke duhovnosti. Taj cilj je: nasljedovanje Isusa Krista, i to na izvanjski i unutarnji način.

U čl. 4 imamo naglasak na tri glagola: opsluživati, čitati i unositi. Pa ćemo o tome nešto reći.

 

1. Opsluživati Evanđelje po primjeru sv Franje

 

U Porcijunkuli je sv. Franjo čuo riječi iz Evanđelja, koje mu je jedan svećenik još malo bolje protumačio, i duh mu je bio prosvijetljen, te je shvatio kakav od sada pa unaprijed treba  biti njegov život. Toma Čelanski piše da je sv. Franjo tada, «sav radostan u Duhu», uskliknuo: «To hoću, to tražim, to svim srcem želim činiti» (1,22). Želio je, dakle, život koji će biti ukorijenjen u Evanđelju koje će opsluživati, i to doslovno, i ispovijedati ga u čistoći i jednostavnosti srca. Evanđelje će sv. Franjo preporučivati više nego ijednu uredbu ili pravilo.

Vincenzo Frezza tumači što bi danas značilo opsluživati Evanđelje po primjeru sv. Franje:

Prije svega, čitati ga često, razmišljati i meditirati o njemu, tražiti savjet u Evanđelju, razgovarati i raspravljati o njemu; a to sve zato, kako bismo ga što vjernije ostvarili u životu.

Nadalje, pristajati uza nj i usvajati ga u jednostavnosti srca. (Reklo bi se, razmišljati i razgovarati da, ali ne previše sitničavo i računarski filozofirati).

Gledati na Evanđelje kao na mjesto u kojem se susrećemo s Isusom kao živim Evanđeljem.

Uzimati Evanđelje kao svoj svjetonazor, tj. kao pravilo, vodič i stil života.

Drugim riječima, radi se o tome da poput sv. Franje uzmemo Isusa kao nadahnitelja, uzor, snagu, i svrhu svoga života; da prožme sav naš život, jer on je, kako za sebe kaže, put istina i život.

 

2. Često čitati Evanđelja

 

Svaki dan bi trebali pročitati barem jedan odlomak iz Evanđelja. Također, i na našim sastancima, razgovorima, nagovorima, predavanjima, trebalo bi češće zajednički razmišljati o Evanđelju. Za to su dobre i Biblijske grupe i sl. Preporuča se poći od neke izreke, rečenice, i primijeniti je na jedan određeni događaj, na neki posao koji se obavlja; ili obrnuto, npr. događaje iz života (štrajk, izbori, neki aktualni film, neku aktualnu temu iz života...) nastojati razmotriti u svijetlu Evanđelja. (To bi, možda, unijelo malo više živosti na našim sastancima.)

 

3. Unositi Evanđelje u život i život u Evanđelje

 

Nije dovoljno samo čitati Evanđelje, ostati na teoriji, nego, Evanđelje i zapravo, cijeli duh  Svetog pisma,  trebamo živjeti. Sv. Ivan apostol (1 Iv 1, 1-8) piše: «Ono što smo čuli...vidjeli...i što su naše ruke opipale...») To, dakle što su apostoli iskusili, to propovijedaju...Tako i mi, nešto od onoga što piše u Bibliji, trebamo iskusiti, doživjeti. Kad to doživimo, doživljavamo, onda više shvaćamo, štoviše, možemo reći da znamo, da smo i mi iskusili te možemo svjedočiti, koliko nam  riječi Svetog pisma rasvijetljuju put, koliko su istinite, koliko su vrijedne za život.

Divan primjer, kako se odnositi prema riječi Božjoj, imamo u sv. Franji. Toma Čelanski piše da je Franjo «imao duboko shvaćanje» Svetog pisma; da je «lako prelazio iz ljudskog znanja u božansko znanje, te da je čitajući Sveto pismo, više pronicao u nj poniznošću negoli preuzetnošću» (Isto, str.52)

Također, i Drugi vatikanski koncil preporuča neka: «Razne grupe i udruženja laika... ispituju metode i uspjehe svoga djelovanja u apostolatu i uspoređuju način svoga svakidašnjeg života s Evanđeljem.» (Isto, str.53-54)

 

Na kraju, ovo o čemu smo govorili, možemo sažeti, dakle: Trebamo po primjeru sv. Franje, opsluživati, čitati i unositi Evanđelje u život i obrnuto, uspoređivati, preispitivati  naš život u svijetlu Evanđelja. Nasljedovati Isusa Krista, što je bit franjevačke duhovnosti. 

 

 

 

 

Tumačenje Pravila FSR-a (5.)

 

Pravilo što ga je Crkva Potvrdila (Usp. Vincenzo Frezza, Evanđeoski način života, str. 47-49)

 

U okviru naših razmatranja o Pravilu FSR-a i njegovog tumačenja, došli smo do čl. 3 koji govori o Pravilu što ga je Crkva potvrdila. Sva su dosadašnja pravila dana FSR-u bila potvrđena od Crkve. Kroz povijest i razvitak Pravila spominje se da je preko 40 papa pohvalno govorilo o njemu, a dva sveopća sabora proglasila su ga «oblikom života posve suglasnim Evanđelju». Već iz toga proizlazi da je to dokumenat vrijedan pažnje i poštovanja.

 

(Pročitat ćemo čl. 3)

Čl. 3

Ovo Pravilo – poslije «Memoriale Propositi» (1221) i poslije pravila što su ih potvrdili pape Nikola IV. i Leon XIII – prilagođuje Franjevački svjetovni red potrebama i željama Crkve u izmijenjenim vremenskim prilikama. Tumačenje pravila pripada Svetoj stolici a primjenjivat će ga Generalne konstitucije i posebni statuti.

 

Tu se spominju nekoliko Pravila. Sjećamo se, u uvodu u tumačenje Pravila FSR-a, govorili smo o raznim pravilima FSR-a kroz povijest, i budući da su se mijenjali običaji, mentalitet i povijesne prilike bilo je potrebno odgovoriti novonastalim prilikama. Sjetimo se, mi smo to usporedili sa mijenjanjem, evoluiranjem broda.

 

Dakle, ta razna pravila, da ukratko ponovimo i usporedimo sa slikom iz povijesti pomorstva: «Pismo svim vjernicima» (da se poslužimo slikom: izdubljeni balvan, balvan je Evanđelje, odnosno važni dio Evanđelja, a sv. Franjo ga je izdubio, odnosno produbio), zatim «Memorijale» iz 1221. (drveni brod na vesla), zatim Pravilo pape Nikole IV koje traje praktično 600 godina (drveni brod na jedra), zatim Pravilo pape Leona XIII (parni brod), i na kraju današnje Pravilo (moderan prekooceanski brod), koje je 1978. odobrio papa Pavao VI a koje ima svrhu: Prilagoditi FSR zahtjevima novih vremena.

 

Zamislite da smo u današnjem vremenu ostali na drvenom brodu na vesla ili jedra ili na parnim brodovima. Kad bi, i kako, stigle mnoge količine raznih tehničkih proizvoda, hrane, danas npr. osobito nafte, iz udaljenih zemalja i kontinenata za milijune ljudi na nekom drugom kraju Zemlje. (Mi stariji se sjećamo kako je bilo kad nije bilo dovoljno nafte odnosno benzina, (par-nepar), automobile smo mogli voziti samo svaki drugi dan). Ali ljudi su pratili zahtjeve vremena i tako su napravili prekooceanske brodove da bi primjereno odgovorili tim novim zahtjevima.(Ali to ide do opasnih razmjera, danas, kod nas, aktualno pitanje opasnost od ekološke katastrofe ako se nafta izlije ili opasnost od tzv. balastnih voda...prosvjedi FSR-a)

 

Dakle svrha obnovljenog Pravila je: Prilagoditi FSR zahtjevima novih vremena. (ali u ravnoteži!)

Osobito poslije Drugog vatikanskog sabora, Crkva se pita je li njezino lice takvo kakva ga je želio Krist. I sve druge ustanove, mnogi redovi koji žive u Crkvi osjetili su potrebu mijenjanja vlastitog zakonodavstva, vraćanja na izvore i posadašnjenja, kako bi mogli suvremenim ljudima govoriti jezikom koji mogu oni razumjeti. (Nešto slično imamo danas u našoj zemlji koja je u tranziciji – svjedoci smo da se mijenjaju stotine zakona da bi se prilagodili novonastalim prilikama; također sadašnji primjer obnove vjerskog života u župama, uvođenje ŽPV-a i sl.) To se je osjetilo i u FSR-u. Bilo je potrebno i tu progovoriti danas razumljivim jezikom. Ako se prije 7 stoljeća zapovijed «činiti pokoru» izvršavala spavanjem u pećinama, kako je to i sv. Franjo činio, danas će, čini se, biti prikladnije vršiti je na neki drugi način, npr. strpljivim podnošenjem buke koja nas čini nervoznima...strpljivim vršenjem svakodnevnih tzv. malih dužnosti. A mnogi kažu da je ta svakodnevica najteža – svaki dan kuhati, čistiti, pospremati, učiti, moliti, raditi itd. Danas u vremenu kad se mnoge vrijednosti relativiziraju i kad je teško u eri posvemašnjeg liberalizma, razabrati što je dobro a što zlo, vršiti pokoru, zapravo, je već ako nastojiš normalno kršćanski živjeti.

Zato je bilo potrebno novo vino ulijevati u nove mjehove tj. uliti novi duh u novo Pravilo.

 

Tumačenje Pravila pripada Svetoj Stolici

 

Još na početku, kada smo započeli s ovim razmišljanjima, u uvodu, sjetimo se, naglasili smo da pravo tumačenja Pravila, zapravo, pripada Svetoj Stolici. To je pogotovo ako dođe do nekih nejasnoća ili dvojbi. Može doći i do novog tumačenja nekog izraza,  upravo stoga što se u našem životu stalno mijenjaju okolnosti. Zamislite da se roditelji prema djeci uvijek ponašaju jednako, i ne uzimaju u obzir da djeca stalno rastu? Došlo bi do nerazumijevanja i nesporazuma. Zato i inače u životu potrebno je rasti svakoga dana, nositi se s novim vremenima koliko nam je moguće. Danas npr. svijet su preplavili mobiteli kompjuteri itd., sutra će toga biti još i više. Govori se o novoj pismenosti. Istodobno, javljaju se i nove opasnosti i napasti, pogotovo za mlade. No, trebamo si posvijestiti da npr., nožem možemo nekoga raniti, ali i rezati kruh. Tako i te sve nove tehnologije mogu nam donijeti zlo ili dobro, ovisno o tome kako se njima služimo. Za nas kršćane, one moraju biti, ne cilj nego, sredstvo kojim se služimo u dobre svrhe. Pa i Crkva preporuča da nastojimo proniknuti i čitati znakove vremena. Eto, budući da se mnogo toga u životu mijenja, Crkva je pridržala sebi pravo da tumači Pravilo u novim okolnostima.

Osim toga, znamo da je Pravilo temeljni dokument i, stoga, ne donosi detalje koji su nužno potrebni u životu. Usporedimo naše Pravilo s Biblijom. I Bibliju možemo gledati kao jedan temeljni dokument koji ne donosi sve detalje u životu; npr. Biblija ne govori ništa direktno o eutanaziji, abortusu, kloniranju i sličnim pitanjima koja su aktualna danas. Ali Crkva koja čuva Duh Biblije, preko svojih Crkvenih dokumenata progovara detaljnije o nekim suvremenim pitanjima. Tako, slično, imamo naše temeljno Pravilo, a o detaljima govore Konstitucije i statuti; a Crkva čuva Duh tog Pravila i kod nejasnoća i zapreka, bilo kod Biblije ili kod Pravila, potrebno je tumačenje Crkve. Stoga, budući da Crkva tumači Bibliju, i Evanđelje kao njen sastavni dio, logično je i normalno da tumači i Konstitucije koje je su skupa s Pravilom – jezgra Evanđelja.

 

Primjena u Konstitucijama i Statutima

 

Temeljni tekst Pravila mora se prenesti u drugi, pravni tekst u kojem će mnogi propisi biti jasnije izraženi. Tako mi imamo najnovije Konstitucije FSR-a koje su izdane da bi se lakše primjenilo Pravilo. Odobrio ih je papa Pavao VI. još 1978. god. a stupile su na snagu 8. rujna 1990. god. Ove su Konstitucije skup pravnih propisa, ali ne samo to, trebamo ih prihvatiti kao cjelinu iskustvenih uputa koje će nam pomoći da živimo pravilo u današnjoj povijesnoj uvjetovanosti i raznolikosti situacije sredine u kojoj se svako bratstvo nalazi, živi i djeluje. (usp. Pravilo i Generalne konstitucije FSR-a, str. 33-36)

Nadalje, postoje neke pojedinosti u propisima koje ne mogu biti određene ni u Generalnim konstitucijama jer su preopćenite ili Pravilo prepušta i povjerava njihovu primjenu pojedinim Statutima. Npr. čl. 23 Pravila prepušta pojedinim narodima da sami odrede dob kad se netko može zavjetovati, a to se može odrediti samo Statutima. Statute mogu imati franjevačke zajednice svih stupanja. Njima se popunjavaju prazni prostori koje je ostavila viša vlast. 

 

Time smo završili I. Poglavlje Pravila koje govori o velikoj franjevačkoj obitelji i FSR-u. U II. Poglavlju se govori o Načinu života, tj. kako se trebaju vladati pripadnici FSR-a.

 

 

Tumačenje Pravila FSR-a (4.)

 

Pravilo što ga je Crkva Potvrdila (Usp. Vincenzo Frezza, Evanđeoski način života, str. 47-49)

 

U okviru naših razmatranja o Pravilu FSR-a i njegovog tumačenja, došli smo do čl. 3 koji govori o Pravilu što ga je Crkva potvrdila. Sva su dosadašnja pravila dana FSR-u bila potvrđena od Crkve. Kroz povijest i razvitak Pravila spominje se da je preko 40 papa pohvalno govorilo o njemu, a dva sveopća sabora proglasila su ga «oblikom života posve suglasnim Evanđelju». Već iz toga proizlazi da je to dokumenat vrijedan pažnje i poštovanja.

 

(Pročitat ćemo čl. 3)

Čl. 3

Ovo Pravilo – poslije «Memoriale Propositi» (1221) i poslije pravila što su ih potvrdili pape Nikola IV. i Leon XIII – prilagođuje Franjevački svjetovni red potrebama i željama Crkve u izmijenjenim vremenskim prilikama. Tumačenje pravila pripada Svetoj stolici a primjenjivat će ga Generalne konstitucije i posebni statuti.

 

Tu se spominju nekoliko Pravila. Sjećamo se, u uvodu u tumačenje Pravila FSR-a, govorili smo o raznim pravilima FSR-a kroz povijest, i budući da su se mijenjali običaji, mentalitet i povijesne prilike bilo je potrebno odgovoriti novonastalim prilikama. Sjetimo se, mi smo to usporedili sa mijenjanjem, evoluiranjem broda.

 

Dakle, ta razna pravila, da ukratko ponovimo i usporedimo sa slikom iz povijesti pomorstva: «Pismo svim vjernicima» (da se poslužimo slikom: izdubljeni balvan, balvan je Evanđelje, odnosno važni dio Evanđelja, a sv. Franjo ga je izdubio, odnosno produbio), zatim «Memorijale» iz 1221. (drveni brod na vesla), zatim Pravilo pape Nikole IV koje traje praktično 600 godina (drveni brod na jedra), zatim Pravilo pape Leona XIII (parni brod), i na kraju današnje Pravilo (moderan prekooceanski brod), koje je 1978. odobrio papa Pavao VI a koje ima svrhu: Prilagoditi FSR zahtjevima novih vremena.

 

Zamislite da smo u današnjem vremenu ostali na drvenom brodu na vesla ili jedra ili na parnim brodovima. Kad bi, i kako, stigle mnoge količine raznih tehničkih proizvoda, hrane, danas npr. osobito nafte, iz udaljenih zemalja i kontinenata za milijune ljudi na nekom drugom kraju Zemlje. (Mi stariji se sjećamo kako je bilo kad nije bilo dovoljno nafte odnosno benzina, (par-nepar), automobile smo mogli voziti samo svaki drugi dan). Ali ljudi su pratili zahtjeve vremena i tako su napravili prekooceanske brodove da bi primjereno odgovorili tim novim zahtjevima.(Ali to ide do opasnih razmjera, danas, kod nas, aktualno pitanje opasnost od ekološke katastrofe ako se nafta izlije ili opasnost od tzv. balastnih voda...prosvjedi FSR-a)

 

Dakle svrha obnovljenog Pravila je: Prilagoditi FSR zahtjevima novih vremena. (ali u ravnoteži!)

Osobito poslije Drugog vatikanskog sabora, Crkva se pita je li njezino lice takvo kakva ga je želio Krist. I sve druge ustanove, mnogi redovi koji žive u Crkvi osjetili su potrebu mijenjanja vlastitog zakonodavstva, vraćanja na izvore i posadašnjenja, kako bi mogli suvremenim ljudima govoriti jezikom koji mogu oni razumjeti. (Nešto slično imamo danas u našoj zemlji koja je u tranziciji – svjedoci smo da se mijenjaju stotine zakona da bi se prilagodili novonastalim prilikama; također sadašnji primjer obnove vjerskog života u župama, uvođenje ŽPV-a i sl.) To se je osjetilo i u FSR-u. Bilo je potrebno i tu progovoriti danas razumljivim jezikom. Ako se prije 7 stoljeća zapovijed «činiti pokoru» izvršavala spavanjem u pećinama, kako je to i sv. Franjo činio, danas će, čini se, biti prikladnije vršiti je na neki drugi način, npr. strpljivim podnošenjem buke koja nas čini nervoznima...strpljivim vršenjem svakodnevnih tzv. malih dužnosti. A mnogi kažu da je ta svakodnevica najteža – svaki dan kuhati, čistiti, pospremati, učiti, moliti, raditi itd. Danas u vremenu kad se mnoge vrijednosti relativiziraju i kad je teško u eri posvemašnjeg liberalizma, razabrati što je dobro a što zlo, vršiti pokoru, zapravo, je već ako nastojiš normalno kršćanski živjeti.

Zato je bilo potrebno novo vino ulijevati u nove mjehove tj. uliti novi duh u novo Pravilo.

 

Tumačenje Pravila pripada Svetoj Stolici

 

Još na početku, kada smo započeli s ovim razmišljanjima, u uvodu, sjetimo se, naglasili smo da pravo tumačenja Pravila, zapravo, pripada Svetoj Stolici. To je pogotovo ako dođe do nekih nejasnoća ili dvojbi. Može doći i do novog tumačenja nekog izraza,  upravo stoga što se u našem životu stalno mijenjaju okolnosti. Zamislite da se roditelji prema djeci uvijek ponašaju jednako, i ne uzimaju u obzir da djeca stalno rastu? Došlo bi do nerazumijevanja i nesporazuma. Zato i inače u životu potrebno je rasti svakoga dana, nositi se s novim vremenima koliko nam je moguće. Danas npr. svijet su preplavili mobiteli kompjuteri itd., sutra će toga biti još i više. Govori se o novoj pismenosti. Istodobno, javljaju se i nove opasnosti i napasti, pogotovo za mlade. No, trebamo si posvijestiti da npr., nožem možemo nekoga raniti, ali i rezati kruh. Tako i te sve nove tehnologije mogu nam donijeti zlo ili dobro, ovisno o tome kako se njima služimo. Za nas kršćane, one moraju biti, ne cilj nego, sredstvo kojim se služimo u dobre svrhe. Pa i Crkva preporuča da nastojimo proniknuti i čitati znakove vremena. Eto, budući da se mnogo toga u životu mijenja, Crkva je pridržala sebi pravo da tumači Pravilo u novim okolnostima.

Osim toga, znamo da je Pravilo temeljni dokument i, stoga, ne donosi detalje koji su nužno potrebni u životu. Usporedimo naše Pravilo s Biblijom. I Bibliju možemo gledati kao jedan temeljni dokument koji ne donosi sve detalje u životu; npr. Biblija ne govori ništa direktno o eutanaziji, abortusu, kloniranju i sličnim pitanjima koja su aktualna danas. Ali Crkva koja čuva Duh Biblije, preko svojih Crkvenih dokumenata progovara detaljnije o nekim suvremenim pitanjima. Tako, slično, imamo naše temeljno Pravilo, a o detaljima govore Konstitucije i statuti; a Crkva čuva Duh tog Pravila i kod nejasnoća i zapreka, bilo kod Biblije ili kod Pravila, potrebno je tumačenje Crkve. Stoga, budući da Crkva tumači Bibliju, i Evanđelje kao njen sastavni dio, logično je i normalno da tumači i Konstitucije koje je su skupa s Pravilom – jezgra Evanđelja.

 

Primjena u Konstitucijama i Statutima

 

Temeljni tekst Pravila mora se prenesti u drugi, pravni tekst u kojem će mnogi propisi biti jasnije izraženi. Tako mi imamo najnovije Konstitucije FSR-a koje su izdane da bi se lakše primjenilo Pravilo. Odobrio ih je papa Pavao VI. još 1978. god. a stupile su na snagu 8. rujna 1990. god. Ove su Konstitucije skup pravnih propisa, ali ne samo to, trebamo ih prihvatiti kao cjelinu iskustvenih uputa koje će nam pomoći da živimo pravilo u današnjoj povijesnoj uvjetovanosti i raznolikosti situacije sredine u kojoj se svako bratstvo nalazi, živi i djeluje. (usp. Pravilo i Generalne konstitucije FSR-a, str. 33-36)

Nadalje, postoje neke pojedinosti u propisima koje ne mogu biti određene ni u Generalnim konstitucijama jer su preopćenite ili Pravilo prepušta i povjerava njihovu primjenu pojedinim Statutima. Npr. čl. 23 Pravila prepušta pojedinim narodima da sami odrede dob kad se netko može zavjetovati, a to se može odrediti samo Statutima. Statute mogu imati franjevačke zajednice svih stupanja. Njima se popunjavaju prazni prostori koje je ostavila viša vlast. 

 

Time smo završili I. Poglavlje Pravila koje govori o velikoj franjevačkoj obitelji i FSR-u. U II. Poglavlju se govori o Načinu života, tj. kako se trebaju vladati pripadnici FSR-a.

 

 

 

DUHOVNA OBNOVA FSR-A NA KOŠLJUNU

 

Od samog nastajanja naše Župe a i ranije na ovom prostoru živi Mjesno bratstvo FSR-a. To mnogi znaju. Ono je uvijek pri ruci našoj župskoj crkvi i našem samostanu. Drugi pak naše Bratstvo FSR-a znaju samo iz obavijesti na nedjeljnim misama kad se spominju naši susreti i naše molitve.

Tako je krajem rujna na obavijestima bilo da je duhovna obnova za članove FSR-a od 1. do 3. listopada u samostanu , na otočiću Košljunu.

Krštenjem smo svi pozvani na duhovni život a mi u FSR-u i po našim obećanjima. Naše je temeljno opredjeljenje živjeti Evanđelje Isusa Krista po primjeru sv. Franje Asiškog a za to je potrebno trajno oblikovanje. Duhovna obnova produbljuje i proširuje nas franjevački poziv i trajno oblikovanje - formaciju. Duhovna obnova nam je svima potrebna, ona je naše duhovno osvježenje.

Na početku i ove naše radne godine je Vijeće Područnog bratstva "Majke Božje Trsatske ", organiziralo spomenutu duhovnu obnovu na koju su se odazvali članovi raznih Mjesnih bratstava FSR-a iz cijelog Područja primorsko-istarskog, od Pule preko Rijeke , s Krnjeva i Trsata , Križišća, Kraljevice, Crikvenice na naše otoke Krk, Cres, Lošinj do Raba. Pridružili su nam: se i neki simpatizeri FSR-a kojima je ovo bilo upoznavanje franjevačkog svjetovnog puta.

Tema ove duhovne obnove bila je Euharistija. To je neiscrpna tema koja je proglašenjem godine Euharistije aktualizirana. Duhovni voditelj bio je s Košljuna i ovu temu nam je posvijestio tako blisko i toplo.

Kad smo se od Punta brodićem otisnuli na otočić Košljun kao da smo se otisnuli od ovog svijeta. spremni da punim srcem, opet nađemo put do Boga gdje nas čeka mir u svim tjeskobama i ljutim nevoljama kako bi rekao naš župnik.

Dan smo kao i uvijek započeli jutarnjom molitvom iz Časoslova, predavanja su budila nove spoznaje, molitve nas jačale i sjedinjavale. Na Košljunu je uvijek poseban doživljaj molitva krunice oko otočića. Vrijeme trajanja krunice jednako je vremenu puta oko otočića. Pobožnost Križnog puta na otvorenom, u šumi, bila je prilagođena temi duhovne obnove i  uzdrhtala svako prisutno srce.

Tamo smo uvijek svi svoji, braća i sestre u Kristu i sv. Franji, radosni i tihi. Posebno bogatstvo susreta bile u naše starije dvije sestre iz Mjesnog bratstva s Vrha na Krku. One su nam otpjevale molitvu sv. Franje u njihovom izvornom melosu. Opet su naša srca uzdrhtala a suze potekle. Ovom molitvom smo i zaključili našu duhovnu obnovu.

Zahvalni smo Bogu za ovu duhovnu obnovu, zahvalni smo na ovom divnom prostoru na kojem je održana još jedna duhovna obnova, doista dio našeg trajnog oblikovanja. Hvala, našem duhovnom voditelju, hvala, gvardijanu i drugim redovnicima, stanovnicima Košljuna koji se trude oko nas i godinama primaju raširenih ruku i velikog srca.

Pridružite nam se i vi koji čitate ove retke i upoznajte franjevaštvo i njegov duh.

 

Mjesno bratstvo FSR-a

na Krnjevu - Rijeka

 

 

 

 

 

PROSLAVA BLAGDANA SV. FRANE

 

Blagdan sv. Franje naša Franjevačka zajednica slavila je sv. Misu u 19 sati s večernjom. Nakon mise imali smo obred preminuća sv. Franje.

Iza misnog slavlja svi su pozivani na zakusku i dodjelu  uspomena za 45 godina: Ani Bon, Annamariji Ciceran, Mariji Smoković, Elviri Žmak i Nadi Jurković. Za 25 godina primili su uspomene: Milan Brkić, Lidija Kučić, Zlata Koić, Albina Pavletić, Mariolina Zec, Bruno Zec, Đurđa /Šimun/ Baniček i Slavica Kedžo. Za 20 godina primili su uspomene Ivica Kedžo i Zlatko Kedžo.

 

Ana Bon i Luciana

Anna Maria Ciceran i Luciana

Marija Smoković i Luciana

Elvira Žmak

Bernarda Jurkovič

Milan Brkić i Luciana

Zlata Koić i Luciana

Mariolina Zec i Luciana

Bruno Zec i Luciana

Slavica Marinković Kedžo i Luciana

Zlatko Kedžo i Luciana

Ivica Kedžo i Luciana

 

14. X. imali smo VIJEĆE a 17. X. 2004. Susret FZ.

 

 

O, divne li pažnje Božje prema nama.

0, neshvatljive li ljubavi Očeve:

da roba otkupiš, Sina si predao.

O, zaista potrebna Adamova grijeha,

što ga smrt Kristova uništi.

O, sretne li krivice,

koja je zavrijedila takvog i tolikog Otkupitelja.

Ova sveta uskrsna noć ništi grijehe, pere krivice,

i nevinost vraća palima a radost tužnima.

Noć je to koja nebesko sa zemaljskim,

božansko s ljudskim povezuje.

                                                               (Iz vazmenog hvalospjeva)

 

                                                                                                  02.VELJAČE 2004.

 

MOJA RUKA U NJENOJ RUCI

 

 Dok sam se uspinjala stepenicama, sa svojim sestricama Zdenkom i Aniticom na drugi kat Kliničkog bolničkog centra da bi stigla do sobe br, 56, grozničavo sam razmišljala; "O Bože, u kakvom ću stanju zateći sestru Eleonoru?" Bojala sam se tog susreta, kao i svakog susreta s bole­snikom do tada. Prvi sam je put vidjela i iznenadila sam se kad sam ugledala u bolničkom krevetu tako krhko i drago biće. Ležala je sklopljenih očiju i samo po nadimanju grudnog koša čovjek je mogao vidjeti da diše, daje živa. Oko njenog kreveta okupili su se njeni najmiliji, suprug Jure, njena djeca, rođaci. Prišli smo joj bliže, a suprug Jure ju je zamolio da otvori oči da pogleda tko ju je došao obići. Zbog prirode bolesti i lijekova kojih uzima po cijeli dan spava. Otvorila je svoje mile oči, a suprug joj je rekao: "Vidi Elconora, došle su te posjetiti naše trećorcdice." U njenim je očima nešto zasjalo, do tada su njene naizgled tužne oči odjednom postale vedre, imali smo osjećaj da iskre. Pojavio se osmjeh na njenom licu. Pružila sam joj moju hladnu ruku, a ona ju je prihvatila i dugo je moja ruka bila u njenoj ruci. Osjetila sam svu toplinu koja zrači iz ovog krhkog tijela. Tako me prodorno gledala svojim sanjivim očima, da sam imala osjećaj kao da me upija, kao da me želi zapa­mtiti i memorirati negdje duboku u svom sjećanju. Bila je sretna Što nas vidi. Tihim glasom nam je rekla daje za nju bila misa, da se za svih nas moli, da pozdravimo sve sestre i braću u našem bratstvu i da se za nju molimo. Svima je slala poljupce i svi smo osjetili njenu dobrotu i ljubav koja je iz nje dopirala do nas. Pomislila sam, Bože moj dragi odakle toj krhkoj ženici toliko snage, volje, ljubavi i dobrote za svih. Rasla je u bratstvu sa svojom obitelji i sa mnogo drugih obitelji iz bratstva. S glasom poput slavuja, svojom dobrotom i ljubavlju osvajala je svih. Shvatila sam koliko joj bratstvo znači i da su desetljeća provedenih u njemu satkana u njen život. Posjetom sestre Elvire drugi dan prisjetila se dugih pisama kojih joj je sestra Elvira slala na Beli opisivajući joj naše susrete u detalje i o Posjetom sestre Elvire drugi dan prisjetila se dugih pisama kojih joj je sestra Elvira slala na Beli opisivajući joj naše susrete u detalje i o tome ispričala gospođi koja leži U krevetu pored nje. Prisjetila se  drugih stara koje su joj pišale i s kojima se viđala. Pri odlasku požalile smo joj brzi oporavak, puno strpljenja i dobre volje, puno nade u ozdravljenje uz Božji blagoslov.

Kad sam odlazila od sestre Eleonore nisam bila tužna, osjećala sam se bogatije zajedno iskustvo više. Nije nam trebala puno reći, jer je njenom šutnjom, izrazom očiju i ustiju sve rekla. Njene su oči govorile umjesto nje, njena su iskrena razmišljanja kristalno čista, njena pojava odraz su njenog vremena i življenja. U jednom sam momentu pomislila, pa ta će ženica, i ako joj se nešto i dogodi vječno živjeti u mislima i srcima sviju nas.

p.s.

U ovom momentu dok pišem o posjeti sestri Eleonori 27.01.2004. godi nazvala sam njenog supruga, koji se nalazio na Belom zbog nekih obaveza, te mi je rekao da ima naznaka poboljšanja, da će ako bude sve kako treba biti prebačena u Klinički bolnički centar na Sušaku zbog rehabilitacije, ali da sve prepušta dragom Bogu na volju, jer on najbolje zna što treba činiti, ovako je završio naš razgovor.

 

 

IZVJEŠĆE O BOLESNIM I NEMOĆNIM ČLANOVIMA MJESNOG BRATSTVA FSR-a NA KRNJEVU ZA MJESEC OŽUJAK 2004

 

Uoči susreta našeg mjesnog bratstva nazvala sam sve naše bolesne i nemoćne članove bratstva , te svima vama upućujem njihove srdačne pozdrave i iskrene čestitke povodom nadolazećeg nam blagdana USKRS-a.

Svaki moj poziv i razgovor s njima u meni izaziva radost i divljenje. Kako je lijepo kad vas netko zaista iskreno želi čuti i s vama podijeli radost i tugu. Svakoga nastojim izvijestiti o zbivanjima u bratstvu, jer bez obzira što ne mogu biti zajedno s nama i dijeliti s nama sve ono što se u bratstvu zbiva vole biti u toku zbivanja. Druženje s nama , da li to bilo na mjesečnim susretima ili duhovnoj obnovi ili hodočašću jako im nedostaje. Stoga naše druženje s njima u razgovoru ili molitvi pomaže im da to zajedništvo zajedno doživimo. Svi smo mi u njihovim mislima i molitvama, te se toplo preporučaju u molitvi i zahvaljuju na poklonjenoj im pažnji.

A sada nekoliko riječi o našim bolesnim i nemoćnim članovima i simpatizerima bratstva:

 

Sestra Carolina Altin:

 

Malo se bolje osjeća i polako se oporavlja od prehlade i  upale mjehura. Sa svojom kćerkom Marijom bila je u toplicama i  kaže da se poslije terapije osjeće mnogo bolje.

Sestra Eleonora Bandera:

 

 

Razgovarala sam s našim bratom Jurom, suprugom sestre Eleonore i tom prilikom mi je rekao da nije dobro i da je stanje nepromjenjeno. Iako joj je lijeva strana oduzeta uspijeva malo micati prstima ruke i noge te prilikom masiranja osjeća jaku bol. Oko supruge pomaže mu nevjesta i sin koji žive također na Belom. Svih puno pozdravljaju i zahvaljuju svima na brizi.
Sestra Marija Buždon:

 

 

 

Kad sam čula njezin glas imala sam osjećaj da teško diše i da je u prsima guši. Rekla mi je da se ovih dana osjeća dosta loše. Kako svi znamo sestra Marija ima problema sa srcem i to  loše stanje odraz je njene bolesti. Ali bez obzira na bolest dugo smo provele zajedno pričajući i sjećajući se lijepih i ugodnih  trenutaka provedenih na Košljunu i našem bratstvu. S toplinom u srcu, kao da je to jučer bilo, sjećam se prvih druženja moje «naj» grupe baš s takvim uzorima kao što su bile sestra Marija i ostale sestre i braća poput njih. U bratstvu smo bile prihvaćene s puno ljubavi i razumjevanja. Na kraju našeg razgovora dala vas je svih puno pozdraviti.
Sestra Lucia Fabijanić:

 

Dosta je dobro. S obzirom da ovisi o našem prijevozu, u ovom momentu dok pišem ovo izvješće ne znam da li će moći doći, jer je sestra Elda koja je za to zadužena bolesna, ako ozdravi sestra Lucija će s njom svakako doći.
Sestra Barbara Horvat:

 

U razgovoru sa sestrom Barbarom rekla mi je da na nju  loše djeluje ova promjena vremena. Osjeća nemoć i bolove u kostima, ali kaže da se da izdržati i sve pripisuje zubu vremena.
Sestre Nada i Mirni Jurković:

 

Borimo se s bolešću svaka na svoj način, rekla mi je sestra Nada. Ako se bude bolje osjećala doći će svakako na susret, ali sestri Mirni je to dosta naporno, jer već samim odlaskom na nedjeljnu misu za nju je to jako puno.

 

Sestra Elena Polak:

 

Sa sestrom Elenom se nisam uspjela čuti, ali sam se čula sa Milvijom njenom kćerkom koja mi je rekla da nije lošije od uobičajenog, uglavno uvijek standardno.
Sestra Romana Kos:

 

Sestra Romana kaže da se dosta dobro osjeća, ali kako znamo ona ima problema sa nogama zbog kojih se dosta teško kreće, ali se nada da će na naš susret bolesnika u travnju, kad bude malo toplije ipak moći doći.
Sestra Ema Soldatić:

 

Nakon dugo vremena osjeća se mrvicu bolje, iako ima svaku večer povišenu temperaturu i jako se brzo umara ipak svaki dan iziđe u šetnju na balkon, kako ona kaže. Još uvijek je pod antibioticima i nada se da će svaki dan biti bolje.
Sestra Oliva Urbančić:

 

U razgovoru s njom rekla mije da je nekad lošije a a nekad malo bolje. Na susret će svakako doći, ako se bude dobro osjećala
Sestra Ljerka Turato:

 

Sestra Ljerka se osjeća dobro i upravo kad sam ju nazvala vratila se iz Omišlja. Na susret će doći zajedno sa našim sestrama koje stanuju u njezinoj blizini.

 

 Naši dugogodišnji simpatizeri gospođa Ana i gospodin Ivan Konestabo nisu dobro, ali kako je gospodin Ivan prošli put rekao nekako se krpaju. Na susret će svakako doći, ako im zdravlje to bude dozvolilo.

                                                                                                                                                                                                           

                                                                                                                                                                                                                 Elda Milevoj

 

 

Tumačenje Pravila FSR-a (1.)

 

Uvod

 

Ono što ću vam ja govoriti, već smo više puta u nekom obliku, više ili manje čuli. No kaže se da je ponavljanje majka znanja, pa neće biti zgorega da nešto opet čujemo i obnovimo, možda s malo drugačijeg kuta.

Pravo tumačenja Pravila, zapravo, pripada Svetoj Stolici i stoga ću najmanje govoriti ono što bih po svojoj pameti znao ili izmislio - gotovo ništa. Uglavnom ću se služiti raznim mislima koje sam čuo ili pročitao..., a ako i dodam nešto to će biti neki primjeri, sa svrhom da se bolje razumije bit.

Što imamo a da nismo primili? Malo toga! Mnogo toga dugujemo drugima, na kraju Bogu najviše, jer njegova milost i ljubav stoji iza svakog dobra, jer je najviše dobro sam Bog. Može se desiti da sam nešto krivo razumio ili krivo čuo, krivo pročitao, pa mogu, razumije se, u nečemu i pogriješiti ali zato ste vi tu da me ispravite, dopunite i da skupa dođemo bliže istini.

 

Trebalo bi govoriti o Pravilu FSR-a, pokušati ga tumačiti...

 

Ali najprije, čini mi se, bilo bi dobro odgovoriti: Zašto, zapravo, imamo Pravilo? Zatim protumačiti neke pojmove, i reći nešto kao uvod u tumačenje samog Pravila. Dakle, sve što danas kažem, to su uvodne misli, da bi bolje razumjeli o čemu govorimo kad se poslije Pravilo bude konkretnije tumačilo.

 

Zašto imamo Pravilo?

Sveti Franjo i njegovi prvi drugovi, svojim su primjerom i propovijedanjem u mnogim vjernicima svoga vremena probudili želju za evanđeoskijim načinom života. Mnogi su bili toliko oduševljeni da su se željeli odreći bračnoga života. Budući da ne bi bilo dobro da baš premnogi žive u celibatu, sv. Franjo se morao mnogo truditi da ih odvrati  od toga. (Danas je npr. drugačija situacija – treba poticati na duhovna zvanja jer stagniraju, ali i brak je u krizi...)

Na kraju je sv. Franjo obećao tim ljudima dati neke upute pomoću kojih će moći postići svoj cilj, a da ipak ostanu u obiteljima i bave se svojim poslovima.

Prema današnjem općem mišljenju ove upute se nalaze u tzv. «Pismu svim vjernicima» o kojem će još biti riječi.

Te upute Franjo im je dao da bi, današnjim riječnikom rečeno: da bi, teoriju primjenili u praksu!

Svi znamo na primjer da je potrebno da se mi kršćani međusobno ljubimo. To je onako općenito teoretski rečeno i svatko to razumije ali u praksi je to drugačije.

Ali kad se kaže npr.: potrebno je pomoći siromahu ili potrebno je oprostiti uvredu, potrebno je pohoditi bolesnika, to su već malo jasnija i praktičnija načela koja ostvaruju ono kad u teoriji kažemo da se mi kršćani trebamo međusobno ljubiti.

Druga stvar je ta što mi svi kao ljudi nakon nekog vremena osjetimo zamor, pa nas pravilo podsjeća na ovu ili onu dužnost.

(npr. svi znamo da kao kršćani trebamo ići u crkvu na misu. Netko međutim shvati da treba ići u crkvu svakog Božića, netko ide i češće, pa i svakog Uskrsa i na Veliku Gospu, a mi znamo da nas Božje i crkvene zapovjedi podsjećaju da trebamo ići na misu svake nedjelje i na zapovijedane blagdane.)

Tako nas i naše pravilo, koje podupire autoritet Crkve, podsjeća na razna načela i propise, bilo duhovne ili organizacijske naravi, a sve to skupa pomaže nam da na praktičniji i nama bliži i jasniji način živimo evanđelje.

 

Sve ovo što je do sada rečeno ukratko je sadržano u našem najnovijem službenom nazivu, a to je: FSR. (Franjevački Svjetovni Red). (Te tri riječi:)

Franjevački: jer nastojimo ići putem savršenosti po primjeru i nauku sv. Franje. Vodi nas isti duh i zauzetost za život po evanđelju.

Svjetovni: Živimo u svijetu ostajući u svojim obiteljima, baveći se svojim poslovima u svjetovnim okolnostima.

Red: Mi nastojimo živjeti po evanđelju i propisima Crkve, a takav život nam približava  Pravilo koje je poduprla Crkva koja nam time pomaže i osvjetljava put za postizanje sve većeg rasta u ljubavi.

I sve to u jednoj rečenici: pozvani smo, tamo gdje jesmo -  živjeti Evanđelje na način svetog Franje.

 

Još nešto o raznim pravilima FSR-a

Kroz povijest je FSR imao nekoliko pravila. Budući da su se mijenjali običaji, mentalitet i povijesne prilike bilo je potrebno odgovoriti novonastalim prilikama. (slika evolucije broda! Vidi na kraju!)

To je slično kao kad, na općem planu, Crkva (veliki brod!) sazivanjem Koncila nastoji odgovoriti novim zahtjevima vremena. Tako znamo da je kroz povijest Crkve bilo raznih koncila na kojima se nešto mijenjalo u skladu sa zahtjevima novih vremena. Zadnji veliki crkveni koncil bio je II Vatikanski koncil.

Slično je bilo i u FSR-u koji je tijekom vremena imao razna pravila.

Čini se da u strogom smislu riječi (u smislu zbirke propisa i načela), sv. Franjo nije pisao neko posebno pravilo za svjetovnjake. Međutim, smatra se da je u širem smislu, Pismo svim vjernicima, kraći oblik, koji mi danas imamo kao uvod u Pravilo FSR-a, naše najstarije Pravilo. Sada još spomenimo ostala Pravila kroz povijest:

To su Pravilo iz 1221. god. nazvano «Memorijale», koje je papa Grgur IX, inače veliki prijatelj sv. Franje, preradio 1228. godine.

Zatim Pravilo pape Nikole IV, koji je bio franjevac, iz 1228. godine. Ovo pravilo je praktično ostalo na snazi kroz punih 600 godina, sve do pape Leona XIII, koji je također volio FSR, i koji je odobrio 1883. zadnje pravilo prije ovog današnjeg. Budući da su slijedile velike promjene u crkvi i u svijetu, 1957. su izdane nove Konstitucije ali su se pokazale nedovoljnima jer je par godina kasnije sazvan Drugi vatikanski sabor i još za vrijeme ali i poslije Koncila, dozrelo je vrijeme i uvjerenje da se obnove Pravila.

Tako je 1966. godine započela obnova zakonodavstva FTR-a. Proces pripreme trajao je desetak godina. Kroz to vrijeme održani su mnogi sastanci na svim nivoima, dati su i razmotreni mnogi prijedlozi, primjedbe, dotjerivanja, da bi na kraju oci generali odobrili konačnu verziju teksta i podnijeli ga Svetoj Stolici koja ga je apostolskim pismom «Serafski Patrijarh» pape Pavla VI, dana 24. lipnja 1978. – odobrila. I tako imamo naše, današnje, Pravilo.

Dakle, ta razna pravila da ukratko ponovimo: «Pismo svim vjernicima» (da se poslužimo slikom: izdubljeni balvan, balvan je evanđelje, odnosno važni dio evanđelja, a sv. Franjo ga je izdubio, odnosno produbio), zatim «Memorijale» iz 1221. (drveni brod na vesla), zatim Pravilo pape Nikole IV koje traje praktično 600 godina (drveni brod na jedra), zatim Pravilo pape Leona XIII (parni brod), i na kraju današnje Pravilo (moderan prekooceanski brod), koje je 1978. odobrio papa Pavao VI a koje ima svrhu: Prilagoditi FSR zahtjevima novih vremena.

To su bile uvodne misli a slijedeći put ćemo započeti govoriti konkretno o današnjem Pravilu koje u Predgovoru ima «Pismo svim Vjernicima».

 

 

Tumačenje Pravila FSR-a (2.)

 

 

Zadnji put smo govorili o tome zašto imamo Pravilo i odgovorili ukratko: da bismo lakše, tamo gdje jesmo, a na to smo i pozvani  -  mogli živjeti Evanđelje na način svetog Franje.

I još smo govorili o raznim pravilima FSR-a, pa da ukratko ponovimo: «Pismo svim vjernicima» (sjetimo se usporedbe: izdubljeni balvan, balvan je odabrana građa iz Sv. Pisma koju je sv. Franjo izdubio, odnosno produbio), zatim, «Memorijale» iz 1221. (drveni brod na vesla), potom, Pravilo pape Nikole IV koje traje praktično 600 godina (drveni brod na jedra), zatim, Pravilo pape Leona XIII (parni brod), i na kraju današnje Pravilo (moderan prekooceanski brod), koje je 1978. odobrio papa Pavao VI a koje ima svrhu: Prilagoditi FSR zahtjevima novih vremena.

 

I tako smo došli do današnjeg Pravila. Zadnji put smo rekli da ćemo danas započeti govoriti o našem Pravilu koje u Predgovoru ima «Pismo svim vjernicima»

 

Dakle, od čega se sastoji današnje, obnovljeno Pravilo?

Od 3 glavna dijela: Najprije imamo predgovor, zatim Pravilo i na kraju završni blagoslov.

 

Sada ćemo nešto reći o predgovoru:

 

Predgovor

 

Rekli smo zadnji put da u strogom smislu riječi (u smislu zbirke propisa i načela), sv. Franjo nije pisao neko posebno pravilo za svjetovnjake. Međutim, smatra se da je u širem smislu, Pismo svim vjernicima, kraći oblik, koji mi danas imamo kao uvod u Pravilo FSR-a, naše najstarije Pravilo.

Nažalost, neki tekst propisa koji je napisao ili izrekao sv. Franjo za nas svjetovnjake – nemamo. Ali imamo tu zbirku misli i pouka nazvanu «Pismo svim vjernicima». Te misli i pouke, smatra se, sv. Franjo je držao kršćanima s kojima je bio duhovno povezan.

Imamo dvije verzije «Pisma svim vjernicima». Duži oblik, kažu stručnjaci, nije izvoran a kraći oblik bi po pravilima kritike bio od sv. Franje i već smo rekli, to  je onaj koji mi danas imamo kao uvod u naše Pravilo. I još kažimo da taj kraći oblik ne nosi naslov «Pismo svim vjernicima» nego «Pobudnica sv. Franje pokorničkoj braći i sestrama».

(Da se opet poslužimo našom slikom iz povijesti pomorstva: kao što je modernom brodu dodan čamac za spašavanje tako je našem novom Pravilu, kao uvod, odnosno predgovor, dodan onaj Franjin čamac, rekao bih isto «za spašavanje», koji nosi naslov, rekli smo: «Pobudnica sv. Franje pokorničkoj braći i sestrama»)

 

Ova pobudnica podijeljena je na dva dijela: u prvom dijelu se obraća onima koji čine pokoru a u drugom dijelu onima koji ne čine pokoru. Ta je pobudnica karizmatična i preko nje nam zapravo govori Franjin duh i Duh Sveti. Stoga ćemo je se prisjetiti i pročitati! (vidi: Pravilo i Generalne konstitucije FSR-a, Zg., 1995. str. 17-19.)

 

Umjesto komentara pobudnice, kojeg zapravo i ne treba jer govori sama po sebi, kao zaključak sjetimo se zgode kad je Isus hodao po vodi i kad je pozvao Petra (pročitati: Mt 14,21-33).

 

Na riječ Isusovu: «Dođi!», Petar je zakoračio i počeo hodati po vodi, ali kad je spazio vjetar, preplašio se i počeo tonuti jer, kako mu je Isus rekao: «Malovjerni, zašto si posumnjao?» Dakle, Petar je posumnjao, nije vjerovao ili nije dovoljno vjerovao!

To je često i naša situacija: zakoračimo, povjerujemo, ali i posumnjamo i počnemo tonuti. To se može dogoditi općenito u vjerskom životu ali i s obzirom na naše Pravilo i naš poziv. Ako nekad posumnjamo u nas ili druge, u naš način života, izgubimo se ili slabo razumijemo, odnosno posumnjamo u put kojim idemo, te počnemo tonuti – sjetimo se jednog od čamaca za spašavanje, a to je upravo i ova Pobudnica koja je dodana kao Predgovor našem Pravilu.

Sv. Franjo je u šumi biblijskih tekstova pronašao ponajbolju građu, produbio je i od nje načinio čamac  da možemo ploviti. Tu je možda izrečena ona bit koja je i najvažnija za naš život.

Sjećam se pokojni fra Ivo P., negdje godinu dana prija smrti na jednoj duhovnoj obnovi, ali i u osobnom razgovoru, znao je reći da se njegov život i razumijevanje cijele vjere i svega što u Bibliji piše, svodi otprilike na one riječi koje govore o tome kakvi smo prema bratu čovjeku... Druga strana iste medalje je naš odnos prema Bogu, to je povezano.

Drugim riječima, na neki način, uvjet da ispravno ljubimo naše bližnje je naša ljubav prema Bogu, a opet kako ljubimo Boga pokazujemo time kakav je naš odnos s bližnjima, tj. kako ljubimo ljude.

A što je ljubav Božja, Ivan u svojoj Prvoj Poslanici (1 Iv 5, 3-5) ovako, pišući, odgovara:

 

«Ljubav je Božja ovo: zapovijedi njegove čuvati. A zapovijedi njegove nisu teške. Jer sve što je od Boga rođeno, pobjeđuje svijet. I ovo je pobjeda što pobjedi svijet: vjera naša. Ta tko to pobjeđuje svijet ako ne onaj koji vjeruje da je Isus Sin Božji?»

Tako piše Ivan – vjerom pobjeđujemo!

 

Mi se možda pitamo kako drugi vjeruju, žive..., i možda nehotice uspoređujemo naše živote s drugima, ili prosuđujemo tuđe postupke... Međutim, ima jedna izreka koja kaže: Ako želiš promijeniti svijet, počni od samoga sebe! ; sjetimo se kako je gorušičino zrno sićušno..., a naraste veliko stablo...! ; vjera je , pogotovo u početku kao to vrlo malo gorušičino zrno!

(Npr. jedan je svećenik je htio osnovati red ali za vrijeme života nije imao ni jednog sljedbenika. Ipak je Crkva prepoznala njegovo djelo i nakon smrti je proglašen svecem...; ili tko bi rekao, u vrijeme kad je Isus skupa s razbojnicima završio na križu, da će uskrsnuti i da će oživjeti, rasti  i širiti se kršćanska vjera...; ima mnogo takvih primjera...)

Potrebno je vjerovati i kada je teško, kada su oluje, kada pušu jaki vjetrovi!

 

I na kraju, sve to izrečeno i pročitano iz Pobudnice i iz Sv. Pisma, vjerujem, sv. Franjo je jako duboko shvatio i na neki način ta baština je stigla i do nas danas da se, u vrijeme oluje, kad počnemo tonuti, kad nam je vjera uzdrmana – ipak možemo uhvatiti za ruku koja će nas spasiti. Isus nam uvijek pruža ruku, pa i tako da u takvim trenucima možemo, «ući u lađu i vjetar će se smiriti» – to jest, ući u sebe tako da, možda, pročitamo tu Pobudnicu, razmatramo i razmišljamo o njoj, pustimo da nam ona govori, a ona će nam na jednostavan, jasan način, pomoći da raspršimo sumnje, da se skoncentriramo na ono bitno, i ne potonemo nego, u novom svijetlu, s novom nadom, ojačanom vjerom i obnovljenom ljubavlju, nastavimo i dalje hodati i ploviti morem života.

 

Danas smo govorili o «čamcu» tj. o predgovoru pravila, a slijedeći put ćemo početi govoriti o «brodu» odnosno o tekstu pravila.

 

MALI     OSMJEH

 

Jeste li se danas nasmijali? Ne mislim samo: jeste li čuli neki dobar vic, nego: je li se na vašem licu pojavio osmijeh? Možda vam se to čini nebitnim, ali nije. Rekao bih da je osmijeh vrlo usko povezan sa samom bîti kršćanstva, a to je ljubav prema Bogu (svim srcem) i prema bližnjemu (kao prema sebi samome). Osmijeh je naime na licu vidljivi izraz zadovoljstva, sreće, smirenosti, nutarnje ravnoteže, gotovo blaženstva. Kad se nekomu obraćamo s osmijehom, priopćavamo mu svoju dobrohotnost i blagonaklonost, izražavamo dobrodošlicu i radost susreta, poklanjamo mu svoju pažnju. Ima li što nevinije od osmijeha maloga djeteta ili čarobnije od osmijeha voljene osobe? Čovjek se nekako puno ugodnije osjeća i kad ga konobar u restoranu ili prodavačica u trgovini dočekaju s osmijehom.

A tako smo često namrgođeni i neljubazni. Katkad bi samo mali smiješak i srdačan pozdrav prekinuo svađu ili otopio led šutnje među ljudima! Pa zašto smo onda tako škrti u darivanju nečega što nas čini ljepšima izvana i iznutra? Naravno da ne treba glumiti osmijeh i znam da su vremena teška, da svi imamo svojih briga i da je situacija daleko od one kakvu bismo željeli. Ali tim više bismo se trebali ponašati kao vjernici i imati pouzdanja u Boga: osmjehnuti se najprije Njemu i pristupiti Mu iskreno, a zatim svojim bližnjima, obitelji, onima s kojima zajedno slavimo nedjeljnu euharistiju i iščekujemo Božje rođenje. Upravo na misi ne bismo smjeli biti mrki i ukočeni, nego radosno slaviti, izmirivši se prethodno s braćom i sestrama, ne dopustivši da nas svladaju životne brige. Jer, kako reče psalmist: »Ja vjerujem i kada kažem: nesretan sam veoma.«

Pokušajmo se ovog došašća nasmiješiti barem jednoj osobi više nego dosad: možda je to mama ili tata, možda sin ili kći, muž ili žena, susjed ili kolega s posla. Ili možda onaj tko je pokraj nas na misi. Isus će nam uzvratiti, vjerujte. »Jer, što god učinite jednome od ovih najmanjih...«

 

Tumačenje Pravila FSR-a (3.)

 

Tekst Pravila

 

Tekst Pravila sastoji se od 3 poglavlja koja ukupno imaju 26 članova.

Prvo poglavlje govori o velikoj franjevačkoj obitelji u kojoj se nalazi i FSR.

Drugo poglavlje govori o načinu života FSR-a.

Treće poglavlje govori o životu zajednice tj. kako je organiziran život u FSR-u.

Na kraju je i završni blagoslov.

 

Danas ćemo započeti govoriti o Prvom poglavlju, ali najprije nekoliko općih načela o samom  tekstu Pravila.

Tekst Pravila je praktičan i lagan za čitanje. U svakom članu koji sadrži neki propis, sadržana je i određena duhovna poruka. Sam tekst sadrži samo ono bitno. Pojedinosti su razrađene u Konstitucijama i Statutima. Samo Pravilo, koje, rekli smo, sadrži ono bitno, potrebno je kako bi FSR u cijelom svijetu imao jednu čvrstu okosnicu i kako bi sačuvao svoju fizionomiju.

Tekstovi i propisi u člancima Pravila, sami po sebi ne obvezuju pod grijeh, ali ih ne bi smjeli shvatiti samo kao neke obične pobude, već ih trebamo nastojati primjeniti u život. Možemo reći da ih trebamo nastojati shvatiti i kao duhovne poruke, od kojih su neke još možda kao sjemenke, ali koje trebaju u svima nama izrasti i donijeti dobre plodove.

Tekst Pravila, dakle, razdijeljen je na 3 poglavlja, i radi lakšeg snalaženja svako poglavlje razdijeljeno je na članove koji su označeni brojem.

 

Prvo poglavlje

 

Prvo poglavlje govori o velikoj franjevačkoj obitelji koja se na razne načine i u raznim oblicima očituje u Crkvi. Sve te franjevačke obitelji – među kojima je i naš FSR – imaju zajednički cilj, a to je, da zajedno rade na tome da karizma sv. Franje bude što djelotvornija u Božjem narodu.

 

Sada ćemo pročitati Čl. 1.

 

U tom članku imamo naglasak na duhovne obitelji u Crkvi, među kojima je i franjevačka obitelj.

 

Duhovne obitelji u Crkvi

 

Prvi dar koji se daje vjernicima je Duh Sveti. Na blagdan Duhova mi, zapravo, slavimo rođenje Crkve. Duh Sveti izgrađuje, oživljuje i sjedinjuje Crkvu u zajedništvu i služenju. Također Duh Sveti daje Crkvi razne druge darove. Neki od darova su i Duhovne obitelji, koje su veliko bogatstvo za Crkvu.

Bog od vremena do vremena, u svojoj Crkvi podiže ljude, svece, koji su kao svjetionici na hridini, znakovi dani nekom vremenu, što pokazuju put kojim treba ići. Takvi sveci, posebne osobnosti i obdareni izvanrednim darovima, obično su osnivači, začetnici, neke duhovne obitelji kojoj su utisnuli svoj osobiti pečat ili duhovnost. Tako su nastale mnoge duhovne obitelji koje se obično vežu, kao uz središte, uz velike redovničke zajednice. Tako su kroz povijest nastali: benediktinci, isusovci, franjevci, salezijanci, karmelićani i mnoge druge redovničke zajednice, uz koje se onda vežu duhovne obitelji. Duhovne obitelji su velika pomoć crkvi u svim vremenima, ali osobito u teškim vremenima. Svako vrijeme ima svoje specifičnosti i svoje teškoće, a duhovne obitelji su na neki način odgovor na te specifičnosti i teškoće.

Kao primjer: u današnje vrijeme koje je obilježeno velikim razlikama bogatih i siromašnih, sjetimo se, Bog se poslužio karizmom Majke Tereze i u Crkvi podigao novu redovničku zajednicu i duhovnu obitelj koja pomaže najsiromašnijima od onih koji su siromašni.

 

Evanđelje nas poziva da budemo «mudri po Duhu». Trebamo nastojati služiti jedni drugima, biti kao djeca. Jedan svećenik, franjevac, je rekao da su danas ljudi zaraženi ohološću - (npr. imam ljepši auto, više novaca, bolji stan, bolju kuću, više djece, moja su djeca pametnija, imam ljepšu ženu, bolji posao, višu školu, više znanja, bolje odijelo... i što sve ne?...Mogli bi dodati da smo ti ljudi svi mi, razumije se, netko više netko manje, jer, tko je bez grijeha? To sve mogu biti skliska područja i put u oholost – a put u oholost je put u smrt!

Taj spomenuti franjevac je naveo i jedan primjer iz života sv. Franje: «Tražite od mene recept sreće? Ne tražite od mene, kaže Franjo... Odgovor je u Evanđelju: Neka vas Duh Sveti pouči – svaki dan. Pođite putem služenja...(to nije lako ali, čini se, jedini odgovor, i danas, na zarazu oholosti).

 

Franjevačka obitelj

 

Među mnogobrojnim duhovnim obiteljima, Duh Sveti je u Crkvi podigao i obitelj sv. Franje Asiškoga.

Krist je pozvao Franju da obnovi njegovu Kuću, a to je Crkva. Bog mu je objavio da u toj Crkvi mora živjeti «po sv. Evanđelju», skupa s braćom koju mu je Gospodin dao. Tako je Franjo ustanovio Prvi red.

Sveta Klara je pod vodstvom sv. Franje osnovala Drugi red, red sestara koje su željele ići istim putem evanđeoske savršenosti, to su Klarise.

I na kraju, u vrijeme sv. Franje, mnogi muževi i žene bili su privučeni primjerima franjevačkog života i propovijedanja. Osjetili su se pozvani na evanđeoski pokornički život. Sv. Franjo je za njih pronašao stil života, takav, da su i dalje ostali u svojim kućama i zanimanjima. Tako je nastao «red pokorničke braće i sestara» koji se do nedavno nazivao Treći red, a danas se naziva FSR.

 

Tijekom više stoljeća, ova tri reda su se razgranala u razne ogranke. Danas postoji preko 200 ustanova, redovničkih i svjetovnih, koje sv. Franju smatraju utemeljiteljem i duhovnovnim vođom.

Svi ti raznoliki ogranci i oblici u franjevačkoj obitelji imaju isti ideal i isti duh, tj, jedan cilj kojem teže svi njeni članovi, a to je: da idu za Kristom stopama sv. Franje i tako uprisutnjuju i danas njegovu karizmu.

Naravno, kao i u svakoj obitelji, nemaju svi članovi iste odgovornosti i službe ali imamo razne darove, jedan ovakav drugi onakav, te se međusobno upotpunjujemo i odgovorni smo, svatko na svoj način, jedni za druge, za svagdašnji život i napredak cijele franjevačke obitelji.