Franjevačka mladež

 

 

 

 

 

Čitajte o našim mladima: http://framari.blog.hr/

 

ili o Nikoli Babic:             http://muzungu.blog.hr/

                                       www.zdenac.org

 

 

 

 

 

12.11.2006.

Započeli Dani Frame

Svečanim misnim slavljem u crkvi Gospe Lurdske, pod kojom su članovi Frame sa Žabice dali svoja obećanja kako će u narednih godinu dana nastojati živjeti po evanđeoskim načelima, 12. studenog započeli su Dani Frame u Rijeci. Misno slavlje predvodio je nacionalni duhovni asistent kapucinske Frame, fra Miljenko Vrabec, a poticajnu propovijed mladima je uputio duhovni asistent Primorsko-istarskog područnog bratstva Frame fra Tomislav Hrstić. “Bogu nije važno koliko tko daje nego daje li to sa srcem ili ne. Vi ste mladi srca otvorili Bogu i dali mu najviše što imate - svoje živote”, rekao je fra Tomislav Hrstić mladim framašima koji su ispunili riječku crkvu Gospe Lurdske. Primjer framaša, prema riječima propovjednika, trebao bi biti poticaj svima nama da se preispitamo koliko stvarno ljubimo Boga.
Riječka Frama osnovana je prije 15 godina te je ovim povodom u kripti crkve otvorena izložba o njihovom djelovanju na ovim prostorima. Izložbom su framaši podsjetili na brojne karitativne akcije kojima su u duhu sv. Franje razveselili najpotrebnije građane: siromašne, bolesne, stare, djecu bez roditelja, zatim na susrete kojima su nazočili i to molitvenog, glazbenog ili dramskog karaktera.
Izložba je osobito namijenjena mladima, poručuju framaši, a može se razgledati do subote, svakoga dana od 9 do 19 sati.

Helena Anušić

 

 

 

 

27.10.2006.
Međureligijski susret

Duh Asiza živi

 

 

 

Povodom 20. obljetnice velikog skupa mira i zajedništva u Asizu, međureligijskim susretima u Rijeci 26. i 28. listopada pod geslom "Duh Asiza živi" obnavljaju se sjećanja na prekretnicu u povijesti međureligijskog dijaloga. Predstavnici vjerskih zajednica u Rijeci molili su 26. listopada u Svečanoj dvorani Prve sušačke hrvatske gimnazije nasljedujući primjer iz Asiza u kojemu su svoje molitve na jednome mjestu izrekli predstavnici vjera iz cijeloga svijeta. U organizaciji Povjerenstva za ekumenizam i dijalog Riječke nadbiskupije, Kluba gimnazijalaca Ivan Merz Prve sušačke hrvatske gimnazije, Hrvatskog katoličkog zbora Mi i FRAMA-e na skup su pozvani predstavnici kršćanskih zajednica, židova i muslimana, a na susretu su sudjelovali učenici gimnazije i Medicinske škole predvođeni vjeroučiteljem Marinom Miletićem.
Svoje su molitve izrekli su predstavnici katoličke, baptističke, evanđeosko-pentekostalne, evangeličke i židovske zajednice, a predstavnici Srpske pravoslavne crkve i islamske zajednice uputili su poruke podrške. Novoimenovani povjerenik za ekumenizam i dijalog Riječke nadbiskupije fra Stanko Dodig otvorio je susret molitvom, prisjetivši se i nemilih događaja, razbojstava i ubojstava koja su proteklih dana potresli Rijeku te istaknuvši potrebu molitve i zajedništva svih vjernika u stvaranju mira i bratske ljubavi među ljudima. Pastor evanđeosko-pentekostalne zajednice Milan Špoljarić u svojoj je molitvi ponovio zadaću vjernika svih vjerskih zajednica u širenju mira i radosti te očuvanju od zla. Baptistički pastor Giorgio Grlj pozvao je na izlazak iz sebičnosti i otvorenost prema drugome. Podsjetio je kako su se mnogi ratovi vodili pod izlikom vjerskog sukoba koji to nije mogao biti. Ratovati se ne može zbog Boga, ratovi nastaju zbog ljudske sebičnosti, rekao je pastor Grlj.
Pastorica Melani Ivančević iz evangeličke zajednice govorila je o nužnoj povezanosti slobode i odgovornosti. Danas se njihov suodnos zanemaruje, traže se slobode zanemarujući odgovornost. Predstavnica židovske zajednice u Rijeci Vivian Špacapan istaknula je važnost poznavanja vlastite vjere i kulture da bi se moglo stupiti u dijalog s drugima.
Molitveni susret zaključio je fra Stanko Dodig rekavši kako ovime molitva tek započinje. Ovim susretom otvaraju se nove mogućnosti dijaloga predstavnika vjerskih zajednica u Rijeci koji je u ovome multikulturalnom gradu nužan. Vjerske su zajednice i do sada usko surađivale ističući zajedničku odgovornost u stvaranju pravednijeg i humanijeg društva. U ime Riječke nadbiskupije jedan od inicijatora međureligijskog dijaloga bio je dosadašnji povjerenik mons. Dinko Popović, od nedavno u mirovini.
Program sjećanja na duh zajedništva u Asisu ponudio je i sadržaje za mlade. Nakon molitvenog susreta 26. listopada, održan je koncert moderne kršćanske glazbe u sportskoj dvorani Sušačke gimnazije, a 28. listopada održat će se međureligijski malonogometni turnir u dvorani Dinko Lukarić na Kozali.

 

 

 1. hod Primorsko-istarskog  područnog bratstva frame

( 29. srpnja – 06. kolovoza 2006. g.)

 

Rijeka-Zadar-Šibenik-Međugorje

 

«Rasvijetli moje srce»

 

      

Zahvaljujući novom statutu frame ove godine krenuli smo na hod zajedno sa našim framašima unutar našeg novog područnog bratstva koje se proteže od Istre pa sve do Primorja. Bili su tu framaši sa Krnjeva, Trsata, Žabice, Pehlina, te naši dragi prijatelji framaši iz Splita.

            Cilj našeg hoda je bio festival mladih u Međugorju koji je okupio oko trideset tisuća mladih iz pedesetak država pod geslom «tvoja riječ nozi je mojoj svjetiljka i svjetlo mojoj stazi»

 

 1. dan hoda: 29.07. - subota

 

Naš hod počeo je okupljanjem u svetištu Gospe Trsatske zajedničkom molitvom ispred kipa Ivana Pavla II. Poslije molitve (oko 9h) krenuli smo autobusom za Zadar. Došli smo oko 13 h. Dočekali su nas framaši iz Splita i obilat ručak gdje nitko nije ostao gladan u župi Srca Isusova na Voštarnici. Predaha nije bilo te smo se odmah uputili preko mosta u samostan Svetog Franje gdje smo imali prilike slaviti sv. misu koju je predvodio fra Andrija Bilokapić. Uvelike nas je motivirala njegova riječ da ustrajemo na našem putu i da se čvrsto držimo jedni drugih i gajimo u sebi božansku ljubav. Jer mi bi trebali biti svjetiljke koje će svjetliti ovome svijetu. Fra Andrija nas je upoznao i sa samostanom i svim njegovim vrednotama koje spadaju u sam vrh hrvatske baštine.

            Nakon razgledavanja bio je red da počnemo i hodati. Oprostili smo se sa Zadrom i oko 17 h krenuli na put do Sukošana. Čekali su nas 11 km koje smo morali ostaviti iza sebe. Hodajući uz zadarsku obalu navečer  (21 h ) smo stigli do škole u Sukošanu. Povečerali smo, upoznali se sa našim radnim grupama te otišli spavati.

 

2. dan hoda: 30. 07. - nedjelja

 

            Ustajanje je bilo već u 5 h . Krenuli smo s molitvom na ustima u 6 h. Naš današnji zadatak bio je doći do Sv. Filipa i Jakova. Današnja dionica bila je najteža i morali smo propješačiti 20-ak km. Bilo je dosta naporno i neki su pomalo već htjeli odustati, ali naravno uvijek su tu bili dragi framaši koji su spremno pomogli svom bratu, sestri da izdrži.

Dolaskom u Sv. Filip i Jakov svima su se ozarila lica. Smjestili smo se ispred mjesne crkve te se odmarali dobrih sat vremena nakon čega je uslijedila sv. misa sa mještanima.

Poslije mise slijedio je ručak ( grah i kobasice ). Imali smo i slobodnog vremena okupati se i okrijepiti. Mali ljetni pljusak nas nije uspio omesti. Oko 17 h imali smo prvi rad po grupama, te smo se već oko 18:30 h morali uputiti prema Pakoštanima .

Deset kilometarski put do Pakoštana brzo smo odradili te smo se smjestili već oko 22 h u školu u kojoj su nas dočekale pizze koje su se vrlo brzo pojele.

 3. dan hoda:  31.07. ponedjeljak

 

Pakoštane-Pirovac 18 km. Polazak je kao i obično bio već u 6 h. Vidno neispavani ali sa još većom željom lagano smo koračali prema Pirovcu gdje smo se smjestili u župni dom te nestrpljivo dočekali naš najdraži ručak ili ti ga mesni doručak. Poslije rada po grupama opet je došao red za kupanje i druženje. Nakon mora imali smo sv. misu te je pred nama bila dionica koja je bila najopasnija te nas je pratilo policijsko vozilo. Naime krenuli smo do Vodica. U Vodice smo došli oko 22 h. Ulaskom u Vodice ušli smo u veliku turističku gužvu u mjestu te smo se morali probijati mjestom kroz veliku masu ljudi kako bi došli do našeg autobusa sa stvarima. Smjestili smo se u jednu malu vjeronaučnu dvoranu koja je zaista bila tijesna i bez wc-a., muški dio je spavao na stepenicama u hodniku zgrade. Osmjeh na naša umorna lica izazvao je burek koji smo imali za večeru.

 

4. dan hoda: 01.08. utorak

 

            Neispavani u rano jutro oko 5 h krenuli smo na naš završni dio puta do Šibenika. Noge su već pomalo bile jako teške sa puno žuljeva. No hrabro smo krenuli odraditi još 17 km koja su bila pred nama. Prolazeći preko Šibenskog mosta pred sobom smo imali lijepu panoramu grada Šibenika i nestrpljivo smo dočekali kada ćemo ugledati znak na kojem piše Šibenik.

Sa izmakom snaga došli smo pred katedralu te se tamo odmarali. Razgledali smo katedralu, obišli samostan svetog Nikole Tavelića i napokon ušli u autobus kojim smo došli do Žaborića, mjesta u kojem smo bili na prošlom susretu mladih u Šibeniku. Tamo smo poručali, odmorili se igrali biljar. Neke smo pozdravili, neki su nam se priključili i napokon krenuli oko 16 h na put do Međugorja.

U Međugorje smo stigli točno na početak susreta. Svakog je obuzeo odmah neki mir i zadovoljstvo čim smo stigli. Bili smo na krunici i misi zajedno sa mnoštvom mladih.

Poslje mise smjestili smo se u naš novi dom u «kuću providnosti».

 

 5. dan: 02.08. srijeda

 

             U Međugorju smo mogli spavati do 8 h i svima je to bilo najbitnije. Naime danas je Gospa od Anđela ili Porcijunkula. Za taj blagdan odlučili smo posjetiti samostan na Humcu gdje smo imali priliku za ispovijed i dobivanje potpunog oprosta. Naši dragi fratri počastili su nas izvrsnim ručkom i palačinkama, lubenicom... Razgledali smo samostan i njegov muzej, te se u popodnevnim satima vratili na program u Međugorju.

O Međugorju se ne treba puno pisati, tko je bio na festivalu mladih znati će kako nam je bilo. Poseban doživljaj. Molitva i svjedočanstva, tisuće mladih stopljeni u jedno. Svi sa jednim ciljem da budu što bliže Bogu.

 

 6. dan: 03.08. četvrtak

 

Danas je u Međugorju procesija kroz župu. Naime poslje mise je klanjanje Presvetom Oltarskom Sakramentu, a zatim se sa Presvetim ide kroz župu. Rijeka ljudi sa svijećama u rukama, molitva, pjesma i klanjanje.

 

 

7. dan: 04.08. petak

 

Predzadnji dan uvijek je nekako rezerviran za zajednicu «Cenacolo». Danas svi nestrpljivo očekuju njihov scenski nastup. Nakon cjelodnevnog programa, molitve, svjedočenja, krunice, mise došao je red da i ti mladi ljudi iz Cenacola koji su bili, kako oni kažu, mrtvi, izgubljeni a sada nađeni, da pokažu njihov rad. Izveli su jednu fascinantnu predstavu koja se zvala «Svijetlost svijeta». Uz dojmljivu koreografiju, scenski nastup, muziku, ples, svjedočenja, prikazali su Isusov život. Predstava je mnoge ostavila bez daha jer je bila veoma realna i duboka.

 

8. dan i  9. dan: 05. i 06. 08. subota i nedjelja

 

Danas je zadnji dan, ali dan koji će trajati sve do 6 ujutro jer je u 5 h misa na brdu Križevac. Mi smo u pauzi današnjeg programa iskoristili priliku i otišli posjetiti grad Mostar. U Mostaru smo imali priliku da probamo neke od specijaliteta bosanske kuhinje kao što su ćevapi. Mostar nas je svih oduševio svojom ljepotom i brzo smo se morali vratiti u Međugorje kako bi stigli na misu. Poslje mise bio je veličanstven oproštaj uz pjesmu gdje su tisuće mladih iz raznih zemalja slavili Boga i jednoglasno pjevali pjesme sa susreta u Međugorju.

Nekako s tugom i sjetom dočekali smo kraj našeg hoda. Ostala je još samo ranojutarnja misa na brdu Križevac. Mi smo se u 4 h uputili na brdo i proslavili sv. misu, a zatim smo spakirali stvari, smjestili se u autobus kako bi došli do Graba, rodnog sela fra Tomislava.

Tamo smo u župi slavili misu na oduševljenje svih mještana koji su nas ugostili sa velikim veseljem. Spremili su nam obilat ručak - janjetina, pilići, kolači, lubenice...bilo nam je zaista teško rastati se od svih tih srdačnih, dragih ljudi.

Eto, upravo tu je došao kraj našeg  hoda. Krenuli smo oko 15 h, a u Rijeci smo bili oko 00 h.

 

Međugorje je ostalo u našim srcima, kao i svake godine, svatko je ponio vlastito iskustvo. Ali svi se slažu u jednome, opet ćemo se rado vraćati našoj Kraljici Mira.

Neopisiv je doživljaj biti u Međugorju sa svim mladima koji su bili, zaista, Međugorje je oaza mira i preobraženja.

 

Ovim putem želim se zahvaliti svim našim sponzorima koji su omogućili da ovaj hod realiziramo. Našim provincijama, župama, domaćinima, raznim tvrtkama, hrvatskoj policiji, Tomislavu i Mari- našim kuharima u Međugorju, vozaču Anti, fra Tomislavu koji je sve to organizirao, Martini, i svim framašima koji su veselo koračali stazom života. Hvala!

 

Mir i dobro!                                                                    Marko Mihajić       

 

DUHOVNA OBNOVA FRAMAŠA

KOŠLJUN (21. - 23.10. 2005.)

 

 

 

PETAK (21.10.)

 

Već u 14 h. svi mi (nas 40.), puni životnog duha, poletni, sretni baš kao što i doliči FRAMAŠIMA, okupili smo se ispred naše crkve. Naoružani gitarama, pjesmaricama, časoslovima, veseljem i pjesmom, nestrpljivo smo dočekali polazak koji je bio točno u 14:30 h. Naš dragi poznati šole Ante dočekao nas je sa smješkom na licu i putovanje do Punta je moglo započeti.

U autobusu je vladalo već ono uobičajeno uzbuđenje prije duhovne obnove. Svi se grle, ljube, pozdravljaju i osjeti se onaj štimung franjevaštva. S nama su isto tako bili i naši najmlađi framaši-FRAMICA, koji su nas svojim šarmom posebno oduševljavali.

Pri dolasku u Punat dočekali su nas naši novaci s Košljuna koji su nas barkama u tri ture prevezli do našeg, tako nam dragog, najdražeg otočića Košljuna. Padre Mavro nas je s posebnim veseljem dočekao.

Brzo smo se smjestili po sobama, presvukli se i odmah započeli s radom-užitkom. Pozdravom našoj predragoj Majčici Mariji. Krunicu su nam prekrasno animirale Sanda i Martina. Sjedili smo u krugu oko oltara, a unutar nas je bilo veliko srce od svijeća te je svaki framaš moleći po «Zdravo Marijo» upalio svoju svijeću. Na kraju divne krunice crkva je bila sva osvjetljena tim našim srcem koje je obasjavalo svakoga od nas. Kao da nam je Marija svakome pojedinačno zahvaljivala na ukazanoj ljubavi.

Poslije smo imali misu te nakon nje večeru. Kao vrhunac dana imali smo klanjanje Presvetom Oltarskom Sakramentu. Klanjanje je potrajalo sve do ponoći jer nas je Isus toliko vukao svojom ljubavi. Ne moram ni spomenuti da smo spavali poput bebica.

 

SUBOTA (22. 10)

 

Naš dragi Fra Tomo milostivo nas je probudio u 7 h. Već u 7:30 h smo izmolili jutarnju molitvu u kojoj nam se pridružio i Fra Zvonimir - magistar novaka na Glavotoku. Obilato smo marendali pola sata kasnije. (hehe)

Fra Zvonimir nam je animirao subotnji dan, te nas uveo u život Sv.Franje i njegovog obraćenja. Radom po grupama putem Sv.Franje tražili smo svoje poslanje u svijetu i razgovarali o našim framaškim ulogama u današnjem društvu.

Radovi po grupama su bili izvrsni, što je samo pokazatelj naše zrelosti i željom za duhovnom obnovom. Citirati ću našeg mladog framaša Dorijana koji je razmišljajući o molitvi rekao: «Molitva je traženje, razgovor i davanje.»

Poslje ukusnog ručka iskoristili smo priliku za odmor i rekreaciju. Popodne smo imali pokorničko bogoslužje, te priliku za ispovijed. Nakon ispovijedi smo slavili misu, te ne trebam ni spominjati, kojim smo veseljem slavili Gospodina.

Nakon subotnjeg dana svima nam je prijala predobra domaća večera sa svježim kupusom i kobasicama.:)

Poslije večere ugodno je bilo na rivi gdje smo se svi okupili na druženje. Bilo je tu smijeha, šale i malo «vježbica»....

Uoči našeg važnog dana, još smo malo razmatrali o tome što mi zapravo i kome obećajemo. S užitkom smo slušali Fra Tomislava koji nam je tumačio vrijednost naših obećanja. Poslje toga još više smo postali željni služiti braći i Gospodinu.

 

 

 

NEDJELJA (23.10.) –MISIJSKA NEDJELJA

 

Buđenje opet u 7 h. Redovita jutarnja molitva i zajednička misa sa našim fratrima i ostalim vjernicima koji su došli.

Misa je bila prekrasna te je i poslužila za našu probu za obećanja.

Nakon euharistijskog slavlja bilo je zajedničko fotografiranje. Poručali smo naš ponovno obilati nedjeljni ručak točno u podne. Poslije ručka nas trojica hrabrih momaka se i okupala. Skakali smo i radili razne vratolomije. Pospremili sve stvari za odlazak u Rijeku. Sa sjetom smo napustili Košljun, ali opet sa veseljem jer na večernjoj misi u 19 h izgovaramo svoj «Evo Me» Kristu. Stigavši u Rijeku već su nas dočekali u samostanu naši dragi nam framaši s Poljuda koji su upravo pristigli iz Splita.

Misno slavlje smo, naravno, animirali mi framaši. Naš Frama Bend-HABIT (Rum 2) je svirao...bubnjevi, el.gitare, sintić, violine,... i slavlje je moglo započeti. Nakon evanđelja prozvani su bili framaši te smo dali svoje OBEĆANJE da ćemo primjerom našeg serafskog oca Franje truditi se SLJEDITI EVANĐELJE, što i nije mala stvar, dapače, Velika. Propovijed nam je uputio Fra Romeo Koščak. Nakon mise, svi presretni i radosni uputili smo se u crkvenu dvoranu na žurku.

 

Ovim  putem se još jednom zahvaljujem našem Fra Tomislavu, Fra Dragu (DJ), FRAMI Poljud, svim zajednicama grada Rijeke, pa čak i onima pristiglima iz Pule, Đakova, Splita. Svakom pojedinom framašu koji je uložio svoj veliki trud u NAŠ veliki dan. Bilo pjesmom, sviranjem, pjevanjem, uređivanjem pozivnica-panoa, čitanjem, čišćenjem i naravno Molitvom. Zahvala ide i našem dragom gvardijanu sa Košljuna Fra Stipanu Žužiću koji nas je počastio boravkom na Košljunu. Hvala, FSR-u, molitvenoj zajednici, čistačicama, teti Nadi za cvijeće, teti Ani, i Vama dragi župljani što ste sudjelovali u našem zajedničkom slavlju Krista.

                                                          OD SRCA VAŠA FRAMA!!!!!!!!!

 

                                                MIR VAM I DOBRO!

 

Marko Mihajić

predsjednik frame

 

 

 

3. hod Franjevačke mladeži provincije Sv. Jeronima

Krnjevo – Košljun – Asiz

 

 

 

III . HOD FRANJEVAČKE MLADEŽI PROVINCIJE SV. JERONIMA - ZADAR

 

       28.srpnja – 3. kolovoza 2005. 

       Rijeka – Košljun – Assisi

 

 

Sjedim i mislim … mislim … kako da na papir prebacim riječi; kako da opišem ono što se njima opisati ne može; kako da vam prenesem bar dio vjerske radosti koju smo mi osjetili.

Pa odakle početi? Od prvog dana našeg puta?

Ne! Sve je počelo puno ranije, točnije, kad nam je naš duhovni vođa fra Božo predložio odlazak na III. hod Franjevačke mladeži. Bilo je puno pitanja, sumnji, dvojbi; neki su i odustali, neki se u zadnji čas priključili, tako da je na kraju krenulo nas 17 najodlučnijih. Pod budnim okom fra Bože i ispraćeni lijepim željama gvardijanovim zaputili smo se, 27. srpnja, prema Rijeci.

 

Framaši s Krnjeva su nas srdačno dočekali, a nakon zajedničke večere i druženja otišli smo spavati. Možda nam se tu prvu večer bilo najteže naviknuti na tvrdi pod i spavanje u vrećama, ali smo … gle čuda … svi preživjeli.

 

Na našu veliku «radost» buđenje u 4 i 30. Nakon zajedničke molitve i brzinskog doručka napokon smo krenuli.

Tog smo jutra prešli 14 km. Škrljevo je bilo naša prva postaja. Župnik nas je lijepo ugostio. Tamo smo imali organiziran duhovni program, uostalom kao i svaki dan našeg puta. Oko 18 sati smo nastavili pješačiti, a u večernjim satima stigli smo u Križišće gdje smo bili smješteni u osnovnoj školi.

 

Dan drugi

Oko 4 i 30 nas je probudio milozvučni glas fra Tome pozivajući nas na topli čaj. Tog smo jutra prešli Krčki most, a ujedno i najdulju etapu od čak 18 km. 

 

U Čižićima smo se odmorili, okupali u ljekovitom blatu, izmolili krunicu, pjevali ….

Tog smo se popodneva zaputili prema Dobrinju; najkraća, ali i najteža ruta. Šest kilometara čistog uspona. Ne bismo uspjeli bez Božje pomoći. Kad smo i to preživjeli, u Dobrinju nas je dočekao novi šok ! Nas 50, a jedan jedini WC, ali i to smo preživjeli, jedva!

 

Dan treći

« Buđenje, buđenje » riječi koje smo čuli kroz san. Polazak, šetnja nekih 11 km, dolazak u Vrbnik, sveta misa, ručak, duhovni program, kupanje, odmor.

Polazak prema Puntu; šetnja još nekih 11 km i evo nas… napokon …. Stigli smo na odredište. Koliko nam je bilo drago što više nećemo hodati, toliko smo u isti čas žalili. Zanimljivo, zar ne?

 

Dan četvrti

Odlazak na Košljun , predivan otočić , sveta misa, razgledavanje muzeja u kojem je najmanja knjiga na svijetu ( 1 cm, a u njoj je Oče naš napisan na čak 7 jezika). Popodne – kupanje u Puntu te odlazak u Rijeku na sv. misu i večeru, a u večernjim satima polazak prema Italiji .

 

Il giorno numero cinque

«Siamo arrivati a Greccio. » ili u prijevodu :

« Stigli smo u Greccio .» Slavili smo svetu misu, razgledali jaslice iz cijelog svijeta, kojima se nismo prestali diviti, te se najzad uputili u Assisi. Finalmente ad Assisi ! Napokon u Assisiju. Srednovjekovni gradić koji impresionira. Oduševile su nas bazilika sv. Franje i bazilika sv. Klare. Pomolili smo se na grobu sv. Franje i slikali ispred bazilika.

Nakon dugog traženja, pronašli smo i školu u kojoj smo bili smješteni.

 

2.8. – Blagdan Gospe od Anđela

Tog smo se dana svi ispovjedili, proslavili svetu Misu, izmolili Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu i Vjerovanje, posjetili Porcijunkuli u crkvi Santa Maria degli Angeli te time dobili potpuni oprost koji je za nas izmolio sv. Franjo.  Sudjelovali smo i na svečanom predstavljanju ostalih Frama iz cijele Hrvatske i Europe .

 

 

Dan sedmi

«Padala je kiša, plakala su srdašca jer su znala da se rastanak bliži.»

Još smo jednom posjetili centar Assisija i kupili  suvenire. U La Verni smo imali svetu Misu, te se u popodnevnim satima zaputili prema Hrvatskoj. Naš put je, nažalost, završio. Oko 2 sata ujutro smo stigli u Rijeku, ispozdravljali se, izmijenili brojeve mobitela; bila je tu i pokoja suza. Puni dojmova i utisaka krenuli smo u Split.

 

Iako žuljevitih nogu i umorni, s pjesmom u srcu, ojačane vjere i puni sreće, uputili smo se u nove životne pobjede.

Ovo putovanje će mi  zauvijek  ostati u srcu; na tom putu sam osjetila značenje riječi zajedništvo, pomaganje, vjera, ljubav, Frama… Moj zaključak je : « Ako imamo vjeru, onda smo uistinu bogati !»

 

 

                                                    Angela Mastelić

 

(Preuzeli iz «Paludes» br. 5/2005. Frama Poljud Split)

 

 

 

28. srpnja oko 5 ujutro započeo je naš hod prema Puntu. Grupa od 50 mladih, pomiješana sa bratstvima FRAMA-e sa Krnjeva i sa Poljuda iz Splita i predvođena fra Tomom i fra Božom krenula je iz naše crkve prema gradu i prema našoj prvoj stanici, Škrljevu. Neki se već poznaju, obnavljaju se stara prijateljstva, ali ima i puno novih lica. Naš hod do Punta trajao je tri dana, a dnevni raspored se nije bitno mijenjao iako je svaki dan nosio nešto novo, nova mjesta, nove ljude. Uglavnom buđeni prije nego što je itko od nas uopće to očekivao nježnim udarcima fra Tome po rebrima nakon doručka kretali bi na svoju jutarnju turu, izbjegavajući više ili manje uspješno nesnosne vrućine koje su bile svo vrijeme našeg hoda. Zaustavljali smo se rijetko, samo u slučaju 10 – minutnog odmora ili kad bi fra Božo probuđen jutarnjim suncem dovezao doručak negdje usput. Pravi odmor čekao bi nas na prvom odredištu, prvi dan na Škrljevu, drugi u Čižićima i treći u Vrbniku, no prije zaustavljanja provodila se ozbiljna jutarnja gimnastika i rastezanje naših napetih i napaćenih mišića. Na tim mjestima smo se uglavnom zadržavali do popodne i imali većinu dnevnog programa, rad po grupama, krunicu, misu i naravno ručak, no bilo je i dovoljno vremena i za odmor i za druženje. Ponegdje i kupanje, bilo u blatu, bilo u moru (tuš predstavlja luksuz). Opušteni nakon laganog popodneva (ne)veseli smo nastavljali svoj hod prema svom prenoćištu, Križišću, Dobrinju ili Puntu. Tamo smo, naravno nakon gimnastike, spolno diskriminirano smještali svoje vreće za spavanje u učionice osnovnih škola, večerali i prema mogućnostima se oprali. Nakon tri dana i preko 80 prijeđenih kilometara uključujući i atraktivan prijelaz preko Krčkog mosta napokon stižemo u Punat. Tijekom našeg hoda u molitvama smo nosili sve ljude koji su nam pomagali da taj hod ostvarimo svojom dobrotom, a u Puntu to je bio gospodin Žic koji nas je slijedeći dan u nedjelju počastio doručkom i ručkom o kakvom smo tih dana na cesti mogli samo sanjati. Taj smo dan posjetili i franjevce na Košljunu i sudjelovali na svetoj misi. Nakon popodneva na plaži obavljaju se posljednje pripreme za put u Italiju. Bus nas kupi u Puntu i zaustavljamo se na Krnjevu na svetoj misi, te navečer krećemo prema onome o čemu smo razmišljali svo ovo vrijeme, prolasku kroz Franjinu Porcijunkulu i dobivanju potpunog oprosta.

Rano ujutro 1. kolovoza stižemo prvo u Greccio, smješten na planini nekih 120 km južno od Asiza, poznat kao Franji drago mjesto gdje je postavio prve jaslice i odakle se taj običaj pronio po cijelome svijetu. Tu se odmaramo, molimo časoslov, slavimo svetu misu, razgovaramo u grupama i uživamo u tom svetom mjestu koja su nekim čudom u toj regiji vrlo česta. Popodne krećemo za Asiz koji jednako iznenađuje i očarava i one koji su tu već bili i one kojima je to prvo iskustvo. Zajedno prolazimo značajna mjesta, baziliku sv. Franje, kriptu, grob sv. Franje, crkvu i muzej sv. Klare itd. Iz Asiza odlazimo u obližnje mjesto gdje smo vrlo uspješno nakon sitnih komplikacija pronašli svoje prenoćište, dječji vrtić koji je bio vrlo ugodan dom ta tri dana. Slijedeći dan: 2. kolovoza, blagdan Gospe od Anđela... Obavljaju se posljednje ispovijedi, molimo časoslov i u radu po grupama pričamo o tom događaju koji ćemo doživjeti još danas! Nakon ručka u Asizu popodne se na trgu ispred Gospe od Anđela nalazimo sa FRAMA-om splitske provincije, njih 70, a ubrzo stiže i zagrebačka provincija sa 110 mladih. Zajedno kao jedna grupa čekamo predstavljanje, po običaju kleknemo, ljubimo zemlju, i «ulijećemo» na trg da bi se tamo pridružili prijateljima iz bratstava Franjevačke mladeži iz Italije, ali i iz drugih europskih zemalja, u nestrpljivom iščekivanju zajedničkog prolaska kroz Porcijunkulu i primanju tog potpunog oprosta kojeg je Franjo još prije 800 godina izmolio za nas i naše duše…

Slijedeći dan ujutro još jednom posjećujemo Asiz jer nemoguće je bilo u onako kratkom roku vidjeti niti najvažnija mjesta tog srednjovjekovnog grada. Nakon ručka krećemo u smjeru doma ali prije toga na još jedno tako sveto mjesto: brdo La Verna, vrlo prisutno i često spominjano u životu sv. Franje i njegove braće, mjesto gdje se sv. Franjo suobličio s Kristom primivši njegove rane. Nakon svete mise i zadnjeg pogleda na čitavu Umbriju sjedamo u bus i krećemo kući, pod dojmom vrlo bogatog i ispunjenog hodočašća.

Nikola Babić

 

 

 

Obećanja 2004

 

         U petak, 29.10.2004., okupilo se 40 framaša i framašica ispred crkve kako bi krenuli na željno iščekivanu duhovnu obnovu. Skupa s našim duhovnim asistentom, fra Tomislavom Hrstićem oko 13 sati uputili smo se na Košljun. Dok smo se vozili, slušali smo ispit savjesti vlč. Zlatka Suca koji je svojom riječi dotakao srž ljudskog grijeha tako da se svatko osjećao kao da se baš njemu obraća. U Puntu nas je dočekala barčica sv. Anton, a more je bilo nemirno poput nas. Mnogima su navrla sjećanja na duhovnu obnovu od prije dvije godine nadajući se da će nas Košljun i ovaj put vratiti radosne i preporođene. Nismo gubili vrijeme, program je započeo u 16 sati. Voditelj duhovnih vježbi bio je fra Ante Barišić iz Hrvatske Kostajnice, a tema je bila Isus, Franjo i mi u molitvi. Teško je riječima opisati koliko je fra Ante bio nadahnut Duhom Svetim, žarko nam želeći prikazati snagu molitve, istinskog susreta s Bogom. Kako je to naš Spasitelj činio, u tišini i osami, u potpunom predanju. Mislim da misli o molitvi, o njezinoj važnosti i potrebi, nikoga nisu ostavile ravnodušnim. Potaknuti time, pjesmom smo slavili Gospodina. Nakon ručka (svaka čast kuharicama) imali smo još predavanja i sv. Misu. Okrijepljeni večerom, uputili smo se u crkvu na klanjanje. U svakom trenutku tišine, pjesme i molitve osjećali smo Isusa sve bliže i bliže...Bilo je čudotvorno osjetiti kako Gospodin polako otvara naša srca, poziva nas da mu predamo sve svoje brige, teškoće, grijehe i vraća smisao i nadu u naš život. Zanimljivo je da se nakon tog klanjanja nikome nije spavalo.

            Sljedećeg jutra  ponovno smo imali predavanja uz malu pauzu. Malo smo se više približili temi sv. Ispovijedi koju smo po prvi put shvatili kao radostan čin pomirenja. Bog nije taj koji nas osuđuje, već nam po svojoj milosti oprašta grijehe. Popodne smo imali dva sata slobodnog vremena, koji su svi iskoristili na drugačiji način. Neki su igrali nogomet (oni pametniji brzo su odustali) a neki su i radili (čitaj pomagali i čistili u kuhinji). Uglavnom od 15 sati bili smo u mogućnosti ispovjediti se, a istovremeno je na oltaru bilo izloženo Presveto. Tri sata proveli smo što u tišini, što u pjesmi (hvala Dajani i Petri) i prisustvovali sv. Misi očišćeni, obnovljeni i nadasve radosni. Fra Ante nas je nažalost morao napustiti, pa smo se skupili na obali da ga ispratimo(Ante, Ante svi smo za te). Nakon večere (ništa od posta) obavljali smo zadnje pripreme za sutrašnja obećanja. Večer smo proveli više-manje u svojim sobama prepričavajući dojmove (kartanje zabranjeno-kako za koga).

            Sutradan nakon jutarnje molitve i doručka imali smo sv. Misu na kojoj smo svirali, a poslije uranjenog ručka(11h) krenuli kući. Svim fratrima na Košljunu zahvaljujemo se što su nas primili i pokazali toliko dobre volje i strpljenja. Nadamo se da imamo preporuku i za neki drugi susret. Nakon što smo se sredili, došli smo u crkvu oko 17:30, i već tada pomalo osjetili tremu. Na misi je svirao i pjevao naš bend u sastavu: Marko Mihajić, Božo Pašalić, Tomislav Molnar, Dajana Marelja, Petra Gržetić, Sanda Vrljić, Daria Zec i Ana Cerovac, a misu je predvodio provincijal fra Bernardin Škunca. S nama su bili i fra Stjepan Žužić, o.Marko Bijelić te vlč. Dalibor Božić, povjerenik za rad s mladima u biskupiji, zatim Frama sa Žabice zajedno sa svojim duhovnim asistentom fram Romeom, Frama Trsat, članovi katoličke malonogometne lige, članovi FRS-a, te EMRI(Euharistija mladih Rijeke) koji su svjedočili na misi. Prije blagoslova zaredale su se čestitke i zahvale. Provincijal je bio oduševljen susretom mladih fratara u Trogiru gdje se govorilo o radu Frame, i franjevačkog svjetovnog reda, zato je i došao na naša obećanja te nam iskazao svoju podršku u daljnjem nasljedovanju Krista. Naš, sad već bivši predsjednik Frame, Tomislav Molnar, zahvalio je u ime svih nas, fra Dragi i fra Tomi, koji je napravio puno toga za nas, i bez kojeg se to sve ne bi ostvarilo. Nakon mise posjetio nas je i dekan fra Stanko Dodig. Kad  su se ljudi polako razišli, mi smo nastavili slaviti u vrlo dobrom raspoloženju, čisteći ostatke ostataka na stolovima. Onda je došlo vrijeme da se pokupimo, i da se sve dobro zaključa. O tome gdje se slavlje još nastavilo, i kakva je bila atmosfera, informirajte se slobodno kod svakog framaša....Do sljedećeg susreta, MIR i DOBRO!!!!!!!

                                                                                  Marta Begonja

 

 

OBECANJA 31 X 2004 ZAJEDNICKA SLIKA

BLAŽ MARTINA

DARIJA I SVI

FRAMA

OBECANJA 31 X 2004

FRAMA

PRVA OBEĆANJA

POLAGANJE OBEĆANJA

POLAGANJE OBEĆANJA

POLAGANJE OBEĆANJA

 

 

FRAMA KRNJEVO

 

U župi sv. Nikole Tavelića djeluje Franjevačka Mladež koja ove godine slavi deset godina postojanja. Mladi koji se osjećaju pozvanima od Duha svetoga živjeti Evanđelje po primjeru sv. Franje nastoje kroz tjedne susrete uz pjesmu i molitvu te rad po skupinama provesti zajedno svoje vrijeme učvršćujući svoju vjeru. 20 framaša će ove godine obnoviti svoja obećanja dok će ih 15 po prvi put dati obećanja. Uz njih ima i desetak novih članova koji će proći kroz vrijeme inicijacije prije primanja u bratstvo franjevačke mladeži. Članovi FRAME imaju svake godine trodnevnu duhovnu obnovu prije obećanja, sudjeluju na godišnjim marševima koji traju po desetak dana, sudjeluju na školama za animatore gdje se osposobljavaju za rad u grupama. Osim tjednih susreta djeluju i razne sekcije koje se tjedno sastaju; pjevačka koja pjesmom animira nedjeljnu misu za mlade, likovna koja uređuje panoe i osmišljava susrete, sportska, čitači, te vijeće koje se sastaje mjesečno te određuje teme susreta. Mjesečno nastojimo posjetiti dječje ili staračke domove i tu karitativno djelovati kao i sudjelovati na zajedničkim akcijama s framašima sa Trsata i Žabice. Frama broji ove godine 45 članova osim glasnika frame gdje se okupljaju osnovci na tjedne susrete koje vode animatori frame.

 

Aktivnosti mladih u župi:

 

Ponedjeljak: 20:30 susreti frame za mlađe srednjoškolce

Srijeda:   20:30 zbor mladih- probe za nedjeljnu misu- Rum tu

Petak: 20:30 susret frame za maturante, studente i radničku mladež

Subota: Likovna grupa za mlade u 16 sati

Nedjelja: pjevana misa za mlade u 19 ili 18 sati.

 

Duhovni asistent frame: fra Tomislav Hrstić

 

 

Franjevački hod mladih «frame Krnjevo» od Šibenika do Međugorja

 

 

Budući da je ovo putovanje bilo kao iz bajke, započet ćemo u tom stilu.

Bila jednom jedna frama "Krnjevo"... I upravo ta već dovoljno zrela frama odlučila je nastaviti svoje druženje i tijekom ljetnih praznika.

28.07. 2004.  iz naše crkve sv. Nikole Tavelića krenusmo na put koji je zasigurno u svima nama ostavio traga. Krenuli smo autobusom uz našeg neizostavnog vozača-Antu koji je svojim dugogodišnjim trudom stekao status počasnog framaša!:-)

Naše duhovno sazrijevanje započelo je odmjeravanjem fizičkih snaga. 90 km hoda od Šibenika do Splita ne zvuči malo, ali prošlo je u hipu. Krunice uz miris auspuha, mise u obližnjim crkvama, rad po grupama ispred samostana uz neizostavno druženje i pjesmu..ublažilo je sve naše žuljeve, otekline, glavobolje, glad (SENDVIČI), rana ustajanja i poneke prigovore fra Tomislava.

Dolazak u samostan sv. Ante u Splitu osim što je bilo naše posljednje stajanje prije Međugorja, bilo je i pravi doživljaj, naime..uslijedilo je prvo tuširanje..

U nedjelju nakon svečane mise animirane od strane "frame Krnjevo iz Rijeke", krenuli smo put Međugorja.

Bili smo smješteni u "Kući providnosti". Saznali smo da se u njoj zbilo nešto doista lijepo što je opravdalo snagu Božje milosti čija se prisutnost osjećala u svakom njezinom kutku.

Svako jutro uz kasnije bučenje čekao nas je program koji je obično započinjao svjedočenjima među kojima jedno od najljepših-vidjelice Mirjane Dragičević, kao i slušanje prof. Ivančića koji je svojim životnim iskustvom i riječima mnoge potaknuo na promjene u njihovim životima.

Poslijepodneva upotpunjavale su krunice, ispovijedi-potpuni oprost, sveta misa i čudesna klanjanja. Nakon sv. mise u utorak uslijedila je procesija koja nam je pomogla da osjetimo Božju prisutnost u nama i među nama. Sve nacije, rase, zastave, srca, misli ujedinile su se tu noć vođeni rukom Božjom.

Slijedeći dan upravo kada smo kretali na poslijepodnevni program prolom oblaka pomutio nam je planove, ali i donio nova poznanstva-Talijane i njihove maštovite pjesme i ples koje smo spremno(onako mokri) prihvatili.

Dolazi četvrtak , a s njime i posjet Dubrovniku koji ćemo mi, a i tamošnji usputni prolaznici i turisti zasigurno pamtiti..Čitava frama i naši gosti iz Splita i Tolise održala je "koncert" na prepunom Stradunu. I to je bio jedan od načina svjedočenja Božje riječi.

Stigao je i petak. Dan našeg odlaska. Pomalo tužni i sjetni, prolazeći mjestima kojima smo marširali, krenuli smo za Rijeku. U večernjim satima stigli smo na mjesto polaska opraštajući se u nadi da će se dogodine ovakav doživljaj ponoviti i ispuniti nas na ovakav ili još veći način.

Zahvaljujemo najviše našem dragom Bogu za sve lijepe uspomene, zajedništvo, ispunjenje, te što nas je sigurno i sretno vratio kućama.

I.. na kraju zahvale našem vozaču Anti, kuharici Ani, svim ravnateljima škola čije su učionice postale spavaonice, samostanima koji su nam pružili koliko su mogli, fratrima i svećenicima,našoj domaćici u Međugorju( šiš-miš)!..a naravno na kraju i našemu fra Tomislavu bez kojega se ovo putovanje ne bi ostvarilo.

                                                                                                                                                                                                  Vaša frama "Krnjevo"

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Mladi koji se trude svjedočiti Evanđelje

 

U župi sv. Nikole Tavelića na Krnjevu u devetu godinu svog djelovanja svečanim primanjem i obnovom svojih obećanja 26. 10. ušlo je 45 mladih srednjoškolaca i studenata. Prije obećanja trodnevnu duhovnu obnovu na Glavotoku održao nam je fra Andrija Bilokapić iz Zadra na temu «Ljubav nije ljubljena». Misno slavlje vodio je naš duhovni asistent fra Tomisalv Hrstić koji već četvrtu godinu djeluje u našoj župi i okuplja mlade na aktivno sudjelovanje u ovoj zajednici. Na misi je posebno potaknuo nas mlade da živimo dostojno svoj poziv i izabranje, što nije lako u današnjem svijetu. Nakon propovijedi uslijedilo je svečano primanje u Franjevačku mladež 17 novih članova koji su kroz prošlu godinu upoznavali život sv. Franje i Evanđelje Isusa Krista, 7 framaša je po prvi put dalo obećanja na godinu dana, dok smo mi ostali obnovili svoja godišnja obećanja. Uz fra Tomislava na misi je bio i fra Romeo Koščak sa svojim novacima iz Karlobaga kojeg ubrzo očekujemo u Rijeci na Žabici i vlč. Dalibor Božić povjerenik za rad s mladima naše nadbiskupije. Osim framaša sa Trsata i Žabice posebni gosti bili su malonogometaši iz katoličke lige sv. Jeronima. Njih oko 200 zbilo se u dnu naše prostorne crkve i nešto malo je sjelo po klupama. Naš mali bend od tridesetak pjevača pjesmom je pratio slavlje dok je DJ Slađana sve prikazivala na grafoskopu, što obično radimo na nedjeljnim večernjim misama za mlade. Na kraju misnog slavlja uslijedile su i čestitke od fra Drage, našeg novog župnika i vlč. Dalibora, mladog kapelana Asunte. Nakon mise i obećanja slijedilo je druženje u prostorijama našeg samostana i velikoj dvorani. Preko 250 gostiju protutnjalo je dvoranom tražeći komad pizze, pokoji kolač, sendvič i kapljicu pića. Pa iako nas je bilo tako puno mreža se nije rastrgala, ostade još kolača i pića nakon jednog sata fešte. U lijepo ukrašenoj i osmišljenoj dvorani na podiju su se našli framaši sa električnim gitarama, harmonijem, bubnjarom Markom, mikrofonima i pjesmama koji su mladi brzo prepoznali. Uz naše duhovne pjesme pripremili smo pjesmu iznenađenje za našeg fra Tomislava o osnivanju frame i dosta svjetovnih pjesama koje su davale povod za ples i druženje nakon dobre okrepe. Za glazbeni dio posebno zahvaljujemo našem Nikoli Babiću koji je ujedno jedan od naših simpatizera te Sandi, Ani, Petrici, Blažu, Tomi i ostalima koji su feštali zajedno s nama. Naši tjedni susreti odišu molitvom, pjesmom, vedrinom, veseljem i svime što krasi naše mladenaštvo. Svake godine obnavljamo svoja obećanja  i odlučujemo da ćemo kroz godinu dana svoju mladost posvetiti Kristu, spremno se odazvati svakom pozivu dobra, crpeći snagu iz Euharistije i nastojeći u siromašnima i poniznima prepoznati lice Kristovo. Družimo se sa svima, izlazimo vani, slavimo zajednički rođendane, sklapamo nova prijateljstava i veze, idemo na utakmice i sl. Frama je u svima nama probudila ispunjenje i to je razlog naših zajedničkih nedjeljnih misa i tjednih susreta. Gotovo svaki naš član djeluje unutar malih grupica: glazbenoj, liturgijskoj, molitvenoj, likovnoj, dramskoj, ekološkoj, dezinfekcijskoj, sportskoj, rođendanskoj što je razlog za tjedne susrete manjih grupa koje daju svoj doprinos zajednici i župi u kojoj djelujemo. Imamo svoje vijeće i predsjednika Tomislava Molnara, svoje suradnike sa Franjevačkim svjetovnim redom na čije susrete dolaze naši predstavnici, te nastojim svoj doprinos dati na susretima mladih našeg grada, biskupije, provincije i domovine. Zato radosno očekujemo susret mladih u Šibeniku, ljetni marš Frame, božićne i uskrsne obnove, obećanja framaša, posjete dječjim domovima u Oštrom i Selcima i još dosta drugih aktivnosti. U župi pravimo prigodne igrokaze za sv. Nikolu, križni put u Korizmi, božićni igrokaz te jednom mjesečno nastojimo imati zajedničko klanjanje pred Presvetim nakon mise. Pozivamo sve one koji vole molitvu, pjesmu i druženje da nam se pridruže u našem zajedničkom ostvarivanju dobra.

 

 

Marko Mihajić, kroničar frame